Svi smo puno puta vidjeli kako zalasci sunca ukrašavaju ljetne večeri. Kako oblaci teksturiraju nebo, koje se nijanse boja ukaziju dok sunce zalazi, kako se jedrilice ljuljuškaju na laganim valovima, a pijesak, more i nebo čine poznatu sliku smiraja kraja dana…
Sunčeve zrake prodiru nisko kroz atmosferu i stvaraju nestvaran spektar. U tim se tonovima sve uranja u preljev od žarko crvene do tamno plave…
S malim odmakom pogled s Biševa prema otoku Svetom Andriji, za kojim se utapa bakrena kuglica, djeluje kao iz filma o dalekim tropskim otocima. Što se sve tajnovito i opušteno strastveno odvija u ovakvoj atmosferi?
Bili smo u prolazu, neobavezno šetali, ovjekovjčili nama skoro svakidašnji prizor, nikad dovoljno nageldan.
Zalazak sunca ne može se uhvatiti, ne možemo ga imati, to je trenutak potpune inspiracije i totalnog puštanja.
