Mikro kolači
Kolači za nekoliko zalogaja
Počela sam da pravim mikro kolače jer bismo od velikog, dok je topao, pojeli dosta, a ostatak bi se danima vukao po frižideru. Male porcije pokazale su se kao odlična navika: pojedemo ih dok su svježi, posluže kao desert ili užina tog dana i nema ostataka. Ispečete nešto od onoga što trenutno imate. Čak i kada su nam na Biševu stigli nenajavljeni gosti, podijelili smo svježe pečen mikro kolač i bilo je taman po jedna mala kriška za svakoga.
Isprobala sam mnogo kombinacija i ukusa, a nekoliko sam konačno zapisala u ovom tekstu.
Desert može da bude i hranljiv, pa kolače pravim od kvalitetnih sastojaka i oslanjam se na prirodnu slatkoću voća. U osnovnim receptima nema dodatog šećera; slatkoću donose svježe i sušeno voće, uz poneki komadić tamne čokolade. Mikro kolači sadrže jaje, heljdino ili zobeno brašno i orašaste plodove. Za bezglutensku verziju koristite certificiran bezglutenski ovas i drugo brašno bez glutena; spelta nije bezglutenska. Za vegansku varijantu jedno jaje možete da pokušate da zamijenite kašikom mljevenog lana pomiješanom s tri kašike vode, ali tekstura može biti drugačija.
Slatkoću dobijam iz sitno isjeckanog i potopljenog sušenog voća ili narendanog svježeg voća.
Sušeno voće i orašaste plodove sitno isjeckam, prelijem vrelom vodom i ostavim najmanje dva sata. Voda u kojoj se voće natapalo postane slatka, pa se ta slatkoća sjedini s tijestom i dodatni šećer nije potreban. Slično djeluju narendane jabuke i kruške i izgnječene banane. Cimet, kokos i vanila pojačavaju utisak slatkoće iako sami nisu šećer. Sušeno voće možete da potopite i preko noći u frižideru. Kada dodam ostale sastojke, smjesu ostavim još kratko da odstoji.
Prije nego što je sipam u mali kalup, smjesu još jednom dobro promiješam. Volim da kolačić ukrasim orašastim plodovima ili kriškom voća. Pečem ga poslije glavnog obroka, dok je rerna već zagrejana, pa iskoristim posljednjih desetak minuta njenog rada. Voćnu aromu obogatim cimetom, gorkim kakaom, kokosom ili susamom, ali svaki dodatak možete da prilagodite ukusu.
Uživajte u malim, svježim desertima pažljivo i bez nepotrebnog rasipanja.
1. Smokvoljubac
Suhe smokve vole indijske orahe
Smokve su ukusne i receptima daju posebnu notu, ali su nam veći dio godine dostupne sušene. Potapanjem ih ponovo omekšamo. Ovo je mali kolač od smokava i indijskih oraha, s heljdinim brašnom i cimetom, koji nestane brže nego što se priprema.
Zamislite sočan komadić smokve u mekom testu i njenu punu aromu u svakom zalogaju.
SASTOJCI
– 1 jaje
– 4 kašike heljdinog brašna
– 4 suhe smokve
– šaka suhog grožđa
– šaka indijskih oraha
– kašika kokosovog ulja
– kašičica praška za pecivo
– malo cimeta
– prstohvat soli
PRIPREMA
Smokve, suho grožđe i indijske orahe sitno isjeckam, dodam cimet i prelijem vrelom vodom, tek toliko da ih prekrije. Ostavim najmanje dva sata da se ohlade i omekšaju. Zatim umiješam heljdino brašno, jaje, so, prašak za pecivo i kokosovo ulje. Dobro promiješam i ostavim još oko sat vremena. Smjesa treba da bude gusta, ali dovoljno tečna da se rasporedi u kalup. Pečem 10–13 minuta na 180 °C s ventilatorom, odnosno dok sredina ne bude pečena. Poslužite toplo, ali ne vrelo, uz čaj ili kuglu sladoleda.
2. Voćna kašica
Zrelo voće koje treba iskoristiti
U domaćinstvu s malom decom često ostane zrela banana, pola kruške ili voće već pripremljeno za obrok. Za kolač koristite samo voće koje nije bilo zagriženo ili u kontaktu sa pljuvačkom i koje je pravilno čuvano u frižideru. Ta zrela, čisto odvojena polovina voćke odlična je osnova za mali kolač i prirodno donosi dovoljno slatkoće. Tako ostatak upotrijebimo u novom, ukusnom obliku i primjenimo princip ponovne upotrijebe umjesto bacanja hrane. Svaki sigurno sačuvan komadić može da dobije novu namenu.
SASTOJCI
– 1 jaje
– 4 kašike heljdinog brašna
– zrela kruška
– šaka suhog grožđa
– kašičica cimeta
– komad zrele banane
– dvije kašike suncokretovog ulja
– kašičica praška za pecivo
– prstohvat soli
– nekoliko oraha za ukras
PRIPREMA
Najzrelije dijelove kruške i bananu izgnječim viljuškom u kašicu. Ostatak kruške isječem na kockice. Sve pomiješam s jajetom, uljem, brašnom i začinima i ostavim jedan do dva sata u frižideru da se poveže.
Dok je rerna poslije ručka još topla, kolač pečem oko 12 minuta na 180 °C. Kada se tijesto podigne i blago porumeni, provjerim čačkalicom i izvadim ga. Poslužim ga toplog; sočan je i ne treba mu nikakav dodatak.
Arome voća spoje se u miris koji lako izmami osmijehe za stolom.
3. Beba čupavac
Kokos, urme, kakao i još malo kokosa
Kokos i čokolada stari su prijatelji i njihovi ukusi lijepo se dopunjuju. Klasični čupavac ima biskvit uvaljan u čokoladu i kokos. Ovaj je još „beba”: tijesto mu je tamno od kakaoa, odozgo ima malo čokolade i kokosove mrvice. Slatkoću donose potopljene urme, koje ublažavaju gorčinu kakaoa, uz mali komad tamne čokolade za glazuru.
SASTOJCI
– 1 jaje
– 4 kašike zobenog brašna
– kašika kokosa za tijesto i kašika za posipanje
– šaka urmi
– kašika gorkog kakaoa
– mali komad tamne čokolade
– kašika kokosovog ulja
– kašičica praška za pecivo
– prstohvat soli
– voda za potapanje urmi
PRIPREMA
Urme isječem na kockice, prelijem vrelom vodom tek toliko da ih prekrije i ostavim najmanje sat vremena. Zatim pomiješam sve sastojke osim čokolade i kokosa za posipanje. Smjesa je tamna i gusta, a zobeno brašno će upiti još tečnosti, pa je ostavim sat ili dva u frižideru. Ponovo dobro promiješam, sipam u nauljen mali kalup i pečem oko 12 minuta, dok se kolač ne podigne i površina ne bude pečena.
Miriše na nježnu slatkoću urmi, kokosa i kakaoa.
Kada je kolač pečen, izvadim ga, stavim odozgo komadiće čokolade i vratim na minut ili dva u isključenu toplu rernu. Otopljenu čokoladu razmažem i pospem kokosom. Tako dobijemo prepoznatljivu temu čupavca: čokoladni preliv i kokos na mekom testu.
Zobeno brašno daje vlažniju i zbijeniju teksturu nego heljdino. Kolač više podsjeća na čokoladni brauni nego na mafin ili lagan biskvit. Za rastresitije tijesto upotrijebite heljdino ili drugo odgovarajuće brašno.
Željela sam da se glazura ohladi i postane malo hrskava, ali kolačić je bio premalen i nestao je dok je još bio veoma topao. Sljedeći put ipak sačekajte da se prohladi.
4. Kruškakao
Kruška s mirisom kakaoa
Sočnost kruške stapa se s baršunastim kakaom u kolaču koji miriše na jesensku subotu.
Kruška je odlična za kolače jer je sočna, slatka i aromatična. Njen sok daje dovoljno slatkoće, pa dodatni šećer nije potreban. Kruška se lijepo slaže s kakaom i tamnom čokoladom, a sitni komadići voća, čokolade i suhog grožđa smjenjuju se u svakom zalogaju.
SASTOJCI
– 1 jaje
– 4 kašike heljdinog brašna
– jedna mala zrela kruška
– šaka suhog grožđa
– kašika gorkog kakaoa
– mali komad tamne čokolade
– kašika kokosovog ulja
– kašičica praška za pecivo
– prstohvat soli
– malo vode po potrebi
PRIPREMA
Pola kruške isječem na male kockice, a drugu polovinu narendam. Čokoladu sitno isjeckam. Sve sastojke dobro pomiješam i ostavim oko sat vremena u frižideru. Prije sipanja u kalup ponovo promiješam. Smjesa treba da bude gusta, ali dovoljno tečna da se lako rasporedi. Pečem 13–15 minuta na 180 °C s ventilatorom, odnosno dok čačkalica ne izađe bez sirovog tijesta. Kolačić poslužite topao uz čaj i dobro društvo.
