Mindfulness meditacija
Mindfulness je meditativna praksa kroz koju razvijamo sposobnost da obratimo pažnju na sadašnji trenutak i da se prema trenutnom iskustvu odnosimo bez osuđivanja.
Mindfulness (svjesna pažnja) je prirodna sposobnost svakog čovjeka da bude svjestan onoga što se dešava u sadašnjem trenutku i da to prihvati mirno i saosjećajno. Riječ je o stanju svijesti u kojem um ne osuđuje niti se opire onome što prepoznaje i što je sada prisutno, pa ima dovoljno prostora da izabere kako da odgovori. Dva ključna elementa mindfulnessajesu svjesnost / budnost i saosjećanje / prihvatanje.
Biti mindful i razvijati ove osobine uma nije slučajnost, već svjestan izbor svakoga od nas.
Da bismo uopšte mogli da se sjetimo sadašnjeg trenutka, potrebno je redovno trenirati kroz formalnu i neformalnu meditativnu praksu.
Delujemo kroz obrasce i navike , svjesne i nesvesne, koje smo stekli. Kada meditiramo, treniramo um da sve češće bira neposredan kontakt s tjelesnim senzacijama, osjećanjima i mislima i da proveri da li su ranije stečene navike zaista korisne.
Dok razvijamo sposobnost da budemo prisutni bez potrebe da osuđujemo, izbegavamo ili se vezujemo za svako iskustvo i stanje, otvaraju se novi izvori razumevanja i mudrosti, mogućnosti za drugačije odluke i put ka slobodnijem životu.
Meta (ljubav i dobrota) je meditacija u kojoj svjesno razvijamo mentalna i emocionalna stanja dobre volje, ljubavi i saosjećanja prema sebi i drugima. U ovoj vrsti formalne meditacije razmatramo dobre osobine živih bića kako bismo u srcu razvili plemenita stanja ljubavi i saosjećanja.
Pogledajte neke teme u video-snimcima ispod ili pronađite više meditacija na mom YouTube kanalu.
Moj put meditacije
Moj put do meditacije započeo je spontano i, gledajući unazad, deluje gotovo neizbežno.
Kada sam imala osamnaest godina, majka mi je iznenada preminula. Iste godine preselila sam se u Ljubljanu da studiram dizajn na akademiji. Bila je to duboka prekretnica, veliki šok i potpuni presek. Tlo mi je nestalo pod nogama. Šok me je ostavio praznom; ništa nisam osjećala i nisam mogla da zamislim da ću se ikada ponovo radovati životu. U Ljubljani sam upoznala malu grupu ljudi koji su vježbali jogu i meditirali. Joga mi je odmah djelovala prirodno, ali meditaciju nisam razumela: sediš mirno, zatvoriš oči, i šta onda?
Poslije druge godine studija otputovala sam s prijateljem na Šri Lanku. Tri mjeseca proveli smo u budističkom meditativnom centru u džungli, u tradiciji teravada budizma pod vođstvom Bhante Pemasirija. Prvog mjeseca sedela sam u prilično snažnom kotlu patnje i želela da pobegnem. Nisam razumela šta radim; sve mi je bilo nepoznato i besmisleno. Ta agonija se postepeno raščistila i učenje je počelo da dobija smisao. Učila sam osnove budizma i meditacije i put ka razumevanju sebe i uslovljenosti koje nas zatvaraju prema životu.
Drugog mjeseca počela sam da se prepuštam. Brala sam cvijeće i pravila vence za pudžu, šetala, divila se prirodi i počela da meditiram. U bilježnicu sam zapisivala šta učim i crtala prirodu oko sebe. Treći mjesec povezao je sve: prošla sam svoje prvo desetodnevno vipasana povlačenje u potpunoj tišini, u tradiciji S. N. Goenke. Tamo sam prvi put poslije dve godine osjetila radost i videla nadu da mogu da se probudim iz tame.
Čini se da nas dubok bol i teška iskustva beskompromisno gurnu u dodir sa sobom i da iz njih možemo najviše da naučimo.
Po povratku u Evropu završila sam studije, vratila se u Zagreb, počela da radim u dizajnu i redovno pohađala jogu. Godinama je putovanje na Šri Lanku odjekivalo u meni kao dragulj, ali i kao idealan život koji ovdje ne mogu da živim. Borila sam se jer je meditacija pripadala „tamo”, zajedno s mirom i prostranošću koje svakodnevni život naizgled nije nudio. Trebalo mi je vremena da otpustim taj ideal i želju da se vratim u stanje uma sa Šri Lanke i shvatim da meditacija i svakodnevni život moraju da postanu jedno.
Verovanje da negdje drugde postoji nešto bolje veliki je problem: sprečava nas da budemo ovdje s onim što jeste i da sada damo najbolje od sebe.
Tokom 2010. nekoliko puta sam posetila budistički centar Žarka Andričevića u Zagrebu. Bilo je divno ponovo pronaći notu budizma blizu kuće.
Godine 2011. došla sam na prvo predavanje Mislava Brečića o mindfulness meditaciji i nastavila redovno da sedim s njim. Mislav prevodi Budino učenje na naš jezik i kulturu i povezuje ga s životom koji živimo ovdje i sada. Tako meditacija postaje poziv otvoren svima, bez obzira na veru ili kulturnu pozadinu.
Tokom godina pohađala sam brojna meditativna povlačenja s poznatim učiteljima: centri S. N. Goenke, Bhante Sudživa, Mislav Brečić, Ajahn Sundara, Martin Batčelor, Tina Rasmusen. Snažno su uticali i sljedeći učitelji, čija sam predavanja proučavala, zapisivala i primenjivala:
Skice i ilustracije sa Šri Lanke, 2004.
Somatska meditacija: meditacija kroz tijelo
„Somatska meditacija je pristup u kojem tijelo, a ne um, postaje osnovni prostor meditativne prakse. Jednostavno rečeno, umjesto da meditaciju razvijamo kroz levu, misleću stranu mozga, kao da gledamo odozgo, što je uobičajeno u mnogim savremenim pristupima, somatska meditacija polazi od tijela naviše i ulazi u tijelo. Tako možemo da se povežemo s urođenom, samopostojećom budnošću koja je već prisutna u samom tijelu.” dr Reggie Ray. Izvor: Tricycle.org
U ovoj vrsti meditacije prvi korak je da prepoznamo niz: 1. misao, 2. emocija, 3. tjelesna senzacija, i jasno vidimo kako su ovi aspekti iskustva povezani. Drugi korak je da uvažimo činjenicu da je ovo iskustvo sada ovdje, jer bežanje od njega ili reagovanje na njega nije stvorilo nov način postojanja niti promijenilo staru naviku. Teškoća u ovom čvrsto povezanom nizu jeste što automatski reagujemo na misli izazvane tjelesnim senzacijama i emocijama, koje zatim pokrenu iste misli, pa ostajemo u slijepom krugu.
Negdje moramo da prekinemo taj krug, a u somatskoj meditaciji to činimo povratkom tijelu i tjelesnoj dimenziji svakog iskustva. Reaktivnost na misli možemo da smanjimo ili prestanemo da im verujemo kada ostanemo uz tjelesnu senzaciju i njeno prirodno treperenje. Intenzitet zavisi od onoga što nam se dešava, a sposobnost da ostanemo i s najsnažnijom senzacijom raste s iskustvom u meditaciji.
Naš život oblikuje ono što mislimo, zatim ono što kažemo, a najviše ono što činimo: namjera izražena mišlju, riječju i dijelom.
Suprotnost majmunskom umu* jeste prisutno tijelo**. Kada smo otelovljeni u svom životu i onome što sada radimo, uključujući svjesno razmišljanje, nalazimo se u suprotnom stanju od majmunskog uma , koji je bez tijela i zaokupljen vlastitim virtuelnim, nestvarnim svijetom. Kada ga primijetimo, i on ima odraz u tijelu, možda namršteno čelo ili stisnute oči. Čim uočimo taj odraz i ostanemo u tijelu, vraćamo se na sigurno tlo. Tako postajemo prisutni za život kakav jeste. Tek tada zaista možemo da damo najbolje od sebe i delujemo s izborom.
Tehnike ove vrste meditacije usmjerene su na tijelo, na primjer: skeniranje tijela, svjesnost daha u tijelu, svjesnost tijela, svjesni pokret, mindful joga…
*majmunski um : popularan naziv za nemiran um pun misli i anksioznosti. Kao što majmun hvata svaku granu, um hvata svaku misao.
**prisutno tijelo : otelovljena prisutnost.