Meditacija

Mindfulness meditacijska praksa

Kultiviramo vještinu prisutnosti bez potrebe da sudimo iskustvo

Mindfulness je meditacijska praksa kojom razvijamo vještinu obraćanja pozornosti na sadašnji trenutak te odnosa kako se postaviti prema sadašnjem iskustvu.

Mindfulness (pomnost) je prirodna sposobnost svakog čovjeka da bude svjestan onoga što se događa u sadašnjem trenutku i da isto može prihvatiti sa suosjećanjem, na miran način. To je stanje svijesti u kojem um ne osuđuje niti se opire onome što prepoznaje i što trenutno jest te ima dovoljno prostora procijeniti kako se ispravno postaviti. Dva su ključna elementa mindfulnessa, svijest/budnost i suosjećanje/prihvaćanje.

Biti mindful i imati te kvalitete uma nije slučajnost, to je svjestan odabir svakoga od nas.

Iz tog razloga, da bi se uopće mogli sjetiti sadašnjeg trenutka, potrebno je redovito “trenirati” kroz formalnu i neformalnu meditacijsku praksu.
Kao što znamo mi djelujemo prema obrascima i navikama (svjesnim i nesvjesnim) koje smo stekli kroz mnoge godine, zato kada krenemo meditirati mi "treniramo" naš um da sve češće odlučuje biti u direktnom iskustvu s tjelesnim senzacijama, osjećajima i mislima te da vidi jesu li nam ranije steknute navike zaista korisne.

Kako kultiviramo tu vještinu prisutnosti bez potrebe da sudimo, izbjegavamo ili se vežemo za svaku pojavnost, otvaraju se novi izvori razumijevanja i mudrosti, prilike za drukčije odluke i put ka slobodnijem životu.

Metta (loving kindness) je meditacija u kojoj svjesno kultiviramo mentalna i emocionalna stanja dobre volje, ljubavi i suosjećanja za sebe i druge. U formalnoj meditaciji ove vrste kontempliramo pozitivne karakteristike živih bića kako bi plemenita stanja ljubavi i suosjećanja razvili u svojem srcu.

Neke od tema pogledajte na videima dolje ili potražite više meditacija na mojem YouTube kanalu.

Moj put meditacije

Moj put do meditacije bio je spontan i čini se neizbježan.
S 18 godina iznenada mi je preminula majka, iste godine odselila sam u Ljubljanu studirati dizajn na akademiji. To je bila velika prelomnica za mene, veliki šok i potpuni “cut”. Ostala sam bez tla pod nogama, od šoka sam bila prazna, nisam ništa osjećala i nisam mislila da ću se ikada više radovati životu. U Ljubljani sam upoznala ekipicu koja radi yogu i meditira, yoga mi je odmah bila prirodna, a meditaciju nisam baš razumjela - sjediti mirno, zatvorenih očiju i što sad?

Nakon druge godine studija, s jednim prijateljem otišla sam u Sri Lanku, on je već bio tamo više puta. Bili smo tri mjeseca u budističkom meditacijskom centru u đungli po tradiciji Theravada budizma pod vodstvom Bhante Pemasirija. Prvi mjesec sam bila u finom kotliću patnje i željela sam pobjeći. Nisam kužila što radim, sve mi je bilo nepoznato i besmisleno. Ta se agonija raščistila i polako mi je nauk postajao smisleniji, učila sam osnove budizma, meditacije i puta ka razumijevanju sebe i uvjetovanosti zbog kojih se zatvaramo životu.

U drugom mjesecu počela sam se prepuštati, brala sam cvijeće, slagala vijence za “Puju”, šetala, divila se prirodi i počela meditirati. Imala sam bilježnicu u koju sam zapisivala što sam učila i crtala prirodu oko sebe. Treći mjesec je sažeo sve, odsjedila sam svoje prvo 10 - dnevno Vipassana povlačenje u potpunoj tišini od učitelja S. N. Goenke. Tamo sam prvi puta u dvije godine osjetila veselje i vidjela nadu da se mogu probuditi iz tame.

Čini se da nas duboke boli i teška iskustva beskompromisno gurnu u dodir sa sobom te da iz njih najviše naučimo.

Nakon povratka u Europu, dovršila sam studij i vratila se u Zagreb, krenula raditi u dizajnu i pohađati redovne sate yoge. Dugo godina taj put u Sri Lanku odjekivao je u meni kao veliki dragulj ali i kao neki ideal života kojeg ne mogu ovdje živjeti. Prelamala sam se jer je meditacija bila "tamo", ono iskustvo mira i prostornosti koje svakodnevni život nije nudio. Trebalo mi je neko vrijeme da otpustim tu ideju ideala, želju da se vratim u "Srilankan state of mind" te da shvatim da trebam ujediniti meditaciju i svakodnevni život.

Misliti da postoji nešto bolje negdje drugdje je veliki problem zbog kojeg neuspjevamo biti tu s ovime što je i dati najbolje od sebe sada.

2010.g. odlazim nekoliko puta u budistički centar u Zagrebu kod Žarka Andričevića, divno je bilo prisjetiti se note budizma u zagrebačkoj okolini.
2011.g. dolazim na prvo predavanje Mislava Brečića o Mindfulness meditaciji te nastavljam redovno sjediti s njim. Mislav prevodi Budin nauk na naš jezik i kulturu te spaja sa životom kojega živimo tu i sada, na taj način meditacija je poziv svakome neovisno o vjeri i kulturološkoj pozadini.

Kroz godine pohađam brojna meditacijska povlačenja poznatih učitelja meditacije: S. N. Goenka centri, Bhante Sujiva, Mislav Brečić, Ajahn Sundra, Martine Batchelor, Tina Rasmussen. Veliki utjecaj na mene imali su slijedeći učitelji čija sam predavanja studirala, zapisivala, a znanje primjenjivala:

Skice i ilustracije iz Sri Lanke, 2004.g.

Somatska meditacija - meditacija tijelom

"Somatska meditacija je pristup u kojem tijelo postane temeljna arena prakse meditacije, a ne um. Najjednostavnije rečeno umjesto da pokušavamo razviti meditaciju kroz naš lijevi mozak, razmišljajući um, na način kao da gledamo prema dolje, što je slučaj s većinom suvremenih pristupa, somatska meditacija uključuje proces od tijela prema gore i u tijelo. U ovom smo pristupu u mogućnosti povezati se s inherentnom, samopostojećom budnošću koja je već prisutna u samom tijelu." Dr. Reggie Ray, Izvor: Tricycle.org

Kod ove vrste meditacije prvi korak je osvijestiti sklop: 1. misao - 2. emocija - 3. tjelesna senzacija te jasno vidjeti kako su povezani ti aspekti doživljavanja iskustva. Drugi korak je poštivati da je upravo ovo iskustvo tu jer bijeg od sadašnjeg iskustva ili reakcija na isto nisu otvorili novu opciju bivanja i promijenili staru naviku. Problem u tom usko vezanom sklopu je da automatski reagiramo na misli koje su bile izazvane tjelesnim senzacijama i emocijama koje opet izazivaju iste misli i mi se vrtimo u “slijepom krugu”.

Negdje trebamo raskinuti taj začarani krug, a u somatskoj meditaciji to se čini povratkom u tijelo i u tjelesni aspekt svakog iskustva. Možemo smanjiti reaktivnost mislima ili im potpuno prestati vjerovati kada ostanemo s tjelesnom senzacijom i njenim prirodnim titrajem (intenzitet titraja ovisi o onome što nam se događa, a naša mogućnost da ostanemo i s najintenzivnijim ovisi o našem iskustvu s meditacijom).

Naš se život oblikuje onime što pomislimo zatim onime što kažemo i najviše onime što učinimo - namjera izražena mišlju, riječju i djelom.

Suprotno od "monkey minda"* je "present body"**. Kad smo utjelovljeni u svojem životu u ovom što trenutno radimo (svjesno razmišljanje je isto nešto što radimo) to je suprotno od monkey minda koji je neutjelovljen, u svojem virtualnom, nestvarnom svijetu. Naravno kada ga osvijestimo i on ima svoju refleksiju u tijelu (možda namršteno čelo ili stisnute oči) i čim osvijestimo njegovu refleksiju u tijelu te ostajemo u tijelu zapravo smo na sigurnom terenu. Na taj način smo prisutni za svoj život ovakav kakav je i zapravo tek tada možemo dati najbolje od sebe te djelovati s izborom.

Tehnike koje se koriste za praksu ove vrste meditacije su tjelesno orijentirane, kao na primjer "body scan", "awareness of the breath in the body", "mindfulness of the body", "mindful movement", "mindful yoga"... 


*monkey mind - popularan naziv za nemiran um, puno misli i anksiozne misli, kao što majmun zgrabi svaku granu tako i naš um zgrabi svaku misao
**present body - tjelesna prisutnost.

Buddha je tu
Tjelesna svijest
Što zapravo treniramo meditacijom

Pretplatite se na Tena Yoga youtube kanal za više besplatnih snimki yoga sati.