Moć namjere

Prije svega, šta je namjera? I zašto je važno da je osvijestimo? 
Za potrebe ovog teksta definišimo je ovako: Namjera je pokretačka sila. Ako pojam namjere potražimo u prirodi, možemo reći da svaka vlat trave ima namjeru da raste. To je prirodno upisano u nju. Sve u prirodi ima svoju pokretačku silu i funkciju rasta, razvoja, promjene i prolaznosti. I mi smo dio prirode: svaki organ u našem tijelu ima svoju funkciju za koju je stvoren, a te namjere odvijaju se same, prema vlastitom programu. 

Pokretačke sile su i namjere koje možemo osvijestiti i na koje možemo utjecati, na primjer naši izbori, znanje, uvjerenja i način na koji njegujemo misli i tijelo. Kažem „možemo osvijestiti” jer i one mogu ostati neosvješćene i upravljati nama prema vlastitom programu.

Što ih više osvješćujemo, to imamo veću mogućnost da izaberemo hoćemo li reagovati na njih. Taj izbor oblikuje naš život.

Zato imamo dobar razlog da prepoznamo namjere iz kojih djelujemo i da ih razjasnimo sami sa sobom.

Na namjeru možemo reagovati mišlju, kada u nju povjerujemo; riječima, kada tu misao izgovorimo; i dijelom, kada misao u koju smo povjerovali i koju smo izgovorili sprovedemo u život. 

Jednostavan primjer: prolazimo gradom i zamiriše nam pecivo. Pomislimo da bismo mogli da ga kupimo i, ako povjerujemo toj misli i namjeri, možda ćemo prijatelju pored sebe reći: „Sačekaj da kupim pecivo.” Namjeru smo pretvorili u riječi, a zatim i u djelo kada smo ušli u pekaru, kupili pecivo i pojeli ga. U drugom scenariju osjetimo isti miris i prepoznamo misao o kupovini, ali ne reagujemo na nju, već nastavimo razgovor. Nismo povjerovali toj pokretačkoj iskri i ona se nije ostvarila. 

Ovaj primjer je lako razumijeti, ali u složenijim situacijama, kada su namjere obojene emocijama i nesvjesnim obrascima ponašanja, češće djelujemo automatski. Automatizam je skup neosvješćenih namjera nad kojima nemamo mogućnost izbora. Ponekad postanemo svjesni tek usred neke radnje; ako nismo prepoznali misli koje su nas do nje dovele, nismo osvijestili početnu iskru namjere.

Putanju neke radnje lakše je prekinuti na nivou misli nego na nivou djelovanja, kada se već cijelo tijelo usmjerilo ka njenom ostvarenju. 

Svjesne ili ne, namjere nas usmjeravaju i upravljaju našim mislima, riječima i djelima, a time oblikuju i našu ličnost.

Zato su osvješćivanje namjera i postepeno razvijanje sposobnosti da biramo na koje ćemo reagovati pravi put ka zreloj i odgovornoj ličnosti. Nije lako biti mudar i djelovati iz promišljenih namjera; izreka da je „put do pakla popločan dobrim namjerama” ponekad može biti istinita. Što dublje slojeve namjere osvijestimo, manje ćemo grešiti. Drugim riječima, što ranije prepoznamo sitnu iskru, to bolje.

To nije jednostavan put, ali danas imamo mnogo metoda koje nam pomažu da već na nivou misli osvijestimo iz čega djelujemo. Namjere možemo istraživati i kroz jogu s pažljivim, sporim pokretima, na primjer kroz Mindful Slov Flov jogom.

Mindful flov je sat joge u kojem se naglašava osvješćivanje tijela, misli a time i namjera. Kada izvodimo lagane i jednostavne pokrete, lako prepoznajemo misao o promjeni položaja i jasno osjećamo pokretačku silu te namjere u tijelu. Odlučimo da je sprovedemo i svjesno vodimo pokret od tačke A do tačke B. Tako nam, malo-pomalo, namjere postaju jasne ne samo kao ideje već i kao tjelesni impulsi. 

Potražite Mindful Slov Flov čas joge „Put namjere”, u kojem smo tražili svoje pokretačke iskre, osvješćivali ih u tijelu i svjesno reagovali na njih. Uz praksu sve lakše prepoznajemo i najmanju, gotovo nevidljivu iskru i možemo da biramo.