7 koraka samodiscipline

Samodisciplina kao osnova za online jogu

Voljeli bismo da vježbamo i meditiramo, ali šta nam je potrebno da bismo se pokrenuli i održali motivaciju? 
Kada smo u grupi i pratimo vođeni program, lakše prihvatamo zajednički ritam i završavamo praksu. Kada smo sami i raspolažemo vlastitim „slobodnim vremenom”, potrebno je da razvijemo unutrašnju disciplinu. U ovom kratkom tekstu istražujemo kako da je gradimo na zdrav način, tako da podrži vježbanje kod kuće i druge dobre navike. Jogijski pristup ne polazi od krivice, već od povjerenja, radosti i ljubavi prema promjeni. Slijedi sedam koraka za razvijanje takve samodiscipline.

1. Ispravna motivacija

Riječ disciplina često nas podsjeća na strogost, vojnički red i kontrolu. Povezujemo je s očekivanim rezultatom, a zatim i s krivicom ako ga ne postignemo. Ako iz tog osjećanja želimo nešto da promjenimo, polazimo od pretpostavke da sadašnje stanje nije dovoljno dobro. Disciplina tada raste iz odbojnosti prema sebi, a takvu motivaciju teško je dugoročno održati. 

U jogi njegujemo nenasilje, pa ni namjera za praksu ne treba da izvire iz krivice ili mržnje. Prvi korak zdrave discipline, koja može da postane trajna navika, jeste prihvatanje sadašnje situacije i otvorenost prema promjeni.

2. Uvažavanje tjelesnih senzacija

Namjeru možemo jasno da postavimo i kažemo: „Prihvatam kako je sada i odatle krećem.” Ipak, kada dođe vrijeme za vježbanje, tijelo ponekad djeluje teško. Inercija nas zadržava u postojećem stanju, pa je potrebno malo truda da se pokrenemo. Sljedeći korak je da primijetimo težinu, umor ili ukočenost i počnemo uz poštovanje tih senzacija. To je također nenasilan pristup: u promjenu ulazimo kroz razumijevanje, a ne protiv tijela. 

Na početku se podsjetimo da trenutne senzacije ne moraju da nas obeshrabre, jer se često mijenjaju već poslije nekoliko nježnih pokreta. Ako osjećamo bol, bolest ili neobično iscrpljenje, praksu prilagođavamo ili biramo odmor. Duboko udahnemo i izdahnemo, čujemo šta govore tijelo i um i napravimo jedan mali, siguran korak. Disciplina ovdje ne znači ignorisanje sebe, već razlikovanje stvarne potrebe za odmorom od običnog otpora početku.

3. Otpusti cilj

Očekivanje rezultata može da nas blokira već na početku, jer stvaramo sliku kako praksa mora da izgleda da bi bila „dovoljno dobra”. Ako se stvarno vježbanje ne poklopi s tom slikom, postajemo frustrirani i gubimo radost. Zato prije početka otpustimo predstavu o tome koliko moramo da uradimo i krenimo od onoga što je danas dostupno. Put je važniji od cilja; čim smo počeli, već smo stigli na pravo mjesto.

4. Postavi prioritet

Odvojili smo vrijeme za vježbanje i sada mu dajemo prioritet. Prije početka možemo da odemo u toalet, pripremimo vodu, utišamo obavještenja i obavijestimo ukućane da nam treba malo mira. Um će se možda sjetiti neke poruke, zadatka ili bijeleške, ali ono što nije hitno može da sačeka. Naravno, na stvarne potrebe djeteta, bol ili drugu važnu situaciju reagujemo; disciplina nije krutost.

5. Počni lagano

Počinjemo blagim pokretom koji postepeno zagrijava tijelo. Fascija i druga tkiva prijatnije se kreću kada su zagrejana, a sinovijalna tečnost pomaže zglobovima da klize. Kretanje produbljuje dah i postepeno budi mišiće.

Kada krenemo nježno, polako i sa zahvalnošću, tijelo se malo-pomalo zagrijava, a želja za daljim kretanjem često se pojavi sama.

6. Pronađi prelomnu tačku

Počeli smo lagano, ali je i dalje teško i tijelo još djeluje tromo. Ostanimo strpljivi još nekoliko minuta. Često se pojavi trenutak u kojem popusti početni otpor i pokret postane prijatniji. Tada dobijamo zamah, vježbamo s više radosti i lakše nastavljamo praksu. Ako se nelagoda pojačava umjesto da popušta, to je znak da usporimo ili stanemo.

7. Nježno se podstakni

Ponekad je, uprkos svim savjetima, potrebno da se blago poguramo i počnemo iako nam se ne da. Svaki put kada prevaziđemo početnu inerciju, sljedeći početak može da bude lakši. Ali ne borimo se protiv bolesti, povrede ili stvarne iscrpljenosti. Cilj je da izgradimo povjerenje u sebe, a ne da tijelo kažnjavamo. Napravi prvi mali pokret, naročito onog dana kada je otpor samo mentalan.

Zašto zapravo vježbamo jogu?

Suština joge nije samo u tome koliko ćemo razgibati i istegnuti tijelo, već i koliko možemo da otpustimo ideju o tome kako bi tijelo „trebalo” da se osjeća. Vježbamo da se ne poistovjećujemo samo s prijatnim senzacijama koje nam govore da smo dobro i na pravom putu. Sve senzacije mogu da budu dio puta; naš odnos prema njima određuje kako ćemo nastaviti. 

Jogijska disciplina je, u suštini, poklanjanje sebe praksi i otpuštanje potpune identifikacije s prolaznim osjećanjima, mislima i emocijama.

Kada disciplinu i ljubav prema praksi nosimo u sebi, gdje god da smo pronaći ćemo način da odvojimo vrijeme za susret sa sobom kroz pokret ili meditaciju. Tada možemo potpuno da uživamo i u vođenom programu online joge. Dobro mi došli.

Tena