Joga za mentalno zdravlje
KAKO JOGA MOŽE DA POMOGNE KOD ANKSIOZNOSTI?
Jedna od riječi kojima opisujemo anksioznost jeste teskoba ili stega. Ko je stegnut i gdje? Da li je to osjećaj „stešnjenosti” u vlastitoj koži, nelagoda nastala zbog unutrašnjeg pritiska, kao da bismo najradije iskočili iz sebe? Na Vikipediji piše „Uzrok anksioznih poremećaja leži pretežno u psihološkim činiocima, iako postoje dokazi o genetskom utjecaju i neurofiziološkoj osnovi.”
Usudiću se da kažem da je sve što doživljavamo psihosomatsko iskustvo. Psiha, odnosno um, utječe na tijelo, kao što i hemija tijela utječe na psihu. Mislima možemo da izazovemo strah u tijelu, a tjelesni osjećaji straha mogu da pokrenu zastrašujuće misli. Dakle, iskustvo straha može da se probudi iz oba smjera. Važno je da razlikujemo ta dva aspekta istog iskustva.
Posljednjih godina popularno je „misliti pozitivno”. Pozitivne misli svakako mogu da stvore prijatnija osjećanja u tijelu i ublaže našu stegu, ali stvar nije tako jednostavna. Ako se pojavi „negativna misao”, a mi pokušamo na silu da je uklonimo ili poreknemo, zapravo reagujemo odbojnošću prema njoj, što samo stvara novu napetost. Najprije treba da je prepoznamo, prihvatimo i osjetimo, pa da pokušamo da se uz nju opustimo. Tako razvijamo misao prihvatanja i razumijevanja. „Negativna misao” možda je i dalje prisutna, ali naš odnos prema njoj i njenom tjelesnom odjeku postaje svjestan i prihvatajući.
Drugim riječima, učimo da ostanemo mirni uz nemir i da ga posmatramo mirnim očima. U tome leži umijeće radosnijeg života i istinska sloboda.
Prosvijetljeni jogi ili Buda također osjeća „negativna” stanja tijela i uma. Njihova sloboda je u tome što mogu da izaberu da li će im povjerovati i što umiju lakše da ih otpuste. U teoriji to zvuči odlično, ali šta kada nas obuzme napad panike, pažnja se suzi, strah preplavi cijelo tijelo, počnemo da drhtimo, dah postane kratak i sve djeluje potpuno stvarno?
Jogijska praksa kaže: vratimo se tijelu. Biramo da se usmjerimo na tjelesni aspekt anksioznosti i osjetimo protok te snažne energije. Dopuštamo tijelu da je propusti kroz sebe vlastitim ritmom, dok nastojimo da zadržimo bistrinu i svijest o širem prostoru i prolaznosti iskustva. Tijelo prirodno teži otpuštanju, ravnoteži i zdravlju, kao i sve u prirodi. Mislima straha i potpunim poistovjećivanjem s teškim emocijama možemo da zadržimo anksioznost u svom sistemu; upravo borbom da što prije prođe ponekad joj ne dopuštamo da prođe.
Sve dok istinski ne prihvatimo da je to stanje ili osjećanje trenutno prisutno, dok ga odgurujemo i pokušavamo da uklonimo, stvaramo još više nemira i anksioznosti.
A kako da ga prihvatimo? Jezik koji razumiju i tijelo i um jeste dah. Jogom učimo da usporimo disanje, proširimo kapacitet pluća i dahom podržimo regulaciju nervnog sistema. Dubok, svjestan dah može da nam pruži predah od vrtloga misli koji se već odomaćio. Joga je vježba prisjećanja: u intenzivnoj situaciji učimo da izaberemo povratak u tijelo. Praksom budimo tjelesnu svijest, „mindfulness tijela”, odnosno prisutnost u tijelu. Jogijske vježbe istežu mišiće i stvaraju prostor koji se u teskobi i stresu gubi, vraćajući nam osjećaj otvorenosti i pokretljivosti. Pomažu nam da stvari vidimo iz šire perspektive, pa malo-pomalo učimo da iskustva više osjećamo kroz tijelo, a manje tumačimo samo kroz ideje i koncepte. Joga nudi način da ojačamo sposobnost samoregulacije i svjesnije biramo kojim ćemo mislima povjerovati. U video-snimcima ispod možete da pogledate nekoliko časova joge posebno osmišljenih za ublažavanje teskobe i podršku mentalnom zdravlju kroz rad s tijelom.
Napomena: Izraz „negativne misli” stavljam pod navodnike jer misli ne moramo strogo da dijelimo na negativne i pozitivne. Postoje različiti psihosomatski intenziteti i naša sposobnost da ih propustimo, a da im ne povjerujemo automatski. Ovaj članak ne predlaže prekid propisane terapije niti samostalan rad u akutnim stanjima!
