Zdravo kritičko razmišljanje
U meditaciji usmjerenoj na tijelo učimo da odvojimo ono što neposredno osjećamo od onoga što smo o tome pomislili i zaključili.
U pojednostavljenom prikazu evolucije mozga najprije se govori o primitivnom, takozvanom reptilskom mozgu, a zatim o limbičkom sistemu koji prima impulse iz tijela. Na osnovu signala koje dobijamo čulima prepoznajemo predmete i situacije, pripisujemo im emocionalnu vrijednost i u djeliću sekunde procjenjujemo rizik. Limbički sistem učestvuje u regulisanju bioloških funkcija u skladu s našim emocionalnim stanjem. Na primjer, osjećaj nervoze mogu da prate ubrzan rad srca i znojenje. Slično tome, emocije pokreću tjelesne reakcije: kada smo ljuti, možemo da pocrvenimo, osjetimo porast pritiska ili toplotu u cijelom tijelu ili njegovim dijelovima.
Razvojem prednjeg korteksa, dijela mozga povezanog sa složenijim mišljenjem, razvijala se i sposobnost kritičkog rasuđivanja. Ona nam omogućava da prepoznamo šta osjećamo i da to procjenimo: ako postupim ovako, kakav će biti ishod i da li je on dobar ili loš za mene? Tako smo učili da brinemo o svojoj okolini, zaštitimo se i sarađujemo. Učili smo kroz pokušaje i greške i pratili ono što daje rezultat, što je osnova naučnog pristupa. To je dragocjena sposobnost, ali je važno kako je koristimo. Svjesno kritičko mišljenje može da bude veoma konstruktivno. Ako, međutim, nesvjesno i bez mogućnosti izbora kritikujemo sebe, druge i okolinu i djelujemo iz takvih misli, možemo sebi da naškodimo.
Svojevrsna mala „evolucija mozga” ponavlja se rođenjem svakog od nas. Novorođenče ne umije da proračuna kada i kako će izraziti bol ili prijatnost: plače kada ga boli, a smije se kada mu je lijepo. Beba automatski reaguje na tjelesne nadražaje i odmah ih pokazuje. Dok odrastamo, učimo da procjenjujemo ono što osjećamo, vrijednujemo tjelesne senzacije i utječemo na način na koji ih izražavamo. Učimo prema uputstvima odraslih, u uslovima u kojima rastemo i pod utjecajem temperamenta s kojim smo rođeni. Splet svih tih okolnosti postaje naš automatizam, naše „ja” i ono što doživljavamo kao normalno: korisne i nekorisne navike urezane u nervni sistem, odnosno naš karakter.
Za radostan i slobodan život potrebno je da prekinemo automatizam štetnih navika i otrovne samokritike.
Da bi saradnja našeg „tijela i uma”, odnosno različitih moždanih sistema, bila konstruktivna, krećemo putem osvješćivanja. U meditaciji usmjerenoj na tijelo vraćamo se tjelesnom osjećaju i slušamo govor tijela kroz emocije i senzacije. To je naš prvi i najiskreniji jezik, koji treba ponovo da naučimo da razumijemo. Dio uma koji procjenjuje vježbamo da bude mudar i razuman posmatrač onoga što se u tijelu događa, kako bi s odmakom mogao svjesno da odluči šta je najbolje učiniti u datom trenutku.
Kada praktikujemo meditaciju usmjerenu na tijelo, odnosnosomatsku meditaciju, ostajemo povezani s tjelesnim senzacijama i onim što se sada odvija u nama. Tako lakše primjećujemo impulse i misli koje se pojavljuju, prepoznajemo kakve kritičke sudove vezujemo za ono što smo osjetili tijelom ili zapazili čulima i biramo na koje misli više ne želimo automatski da reagujemo.
Jedan od načina da prekinemo naviku, odnosno ustaljeni put nervnih impulsa i moždane aktivnosti, jeste da prestanemo automatski da reagujemo na nju i ponavljamo je. Ne pravimo se da misao ne postoji, već prestajemo da joj dajemo snagu i da joj bespogovorno vjerujemo. Najlakše je da napravimo odmak od misli tako što se vratimo tijelu i senzacijama koje su bile okidač za kritički sud. Kada naučimo da ne podležemo zavodljivosti automatskih misli, dobijamo mogućnost da svjesno i kritički razmišljamo. Možemo da odlučimo: „Ne želim da njegujem loše misli o ovoj osobi, iako se one same pojavljuju. Mogu li da vidim da je možda nesretna i da svojim ponašanjem traži pažnju?” Tako umjesto osude razvijamo saosjećanje. Vremenom sve lakše odvajamo ono što neposredno osjetimo tijelom od onoga što smo o tome pomislili i zaključili. Postaje nam lakše da izaberemo koje misli želimo da njegujemo i kako ćemo posmatrati sebe i svijet oko sebe.
Kuda god da krenemo, nosimo svoj um i način na koji on doživljava nas i okolinu. Zato osvješćivanjem i razvijanjem mogućnosti izbora možemo znatno da poboljšamo kvalitet života. To je put upoznavanja sebe i pravo „buđenje svijesti”.
Mindful joga i meditacija otelovljenosti, odnosno tjelesne svijesti, pomažu nam da uhvatimo kritičku misao, vidimo s kojom je emocijom i tjelesnom senzacijom povezana i, kada osjetimo poriv da automatski reagujemo, ostanemo prisutni, posmatramo i osjetimo njen izraz u tijelu. Isprobajte:
