Vrijeme je za brati bob. Mi s kontinenta divimo se tim grahoricama i cijenimo ih kao da su zlatne. Kad mladi bob stigne na Dolac, kupuje se svaki put. Ovdje vidim ljudi su dosta rezignirani prema bobu. Mnogi ga ne vole ili čak ne probavljaju dobro, čini se da ni nema baš puno recepata u kojima je bob glavni sastojak. Možda je to generalizacija, a možda je istina da cijenimo ono čega nemamo.
Eto mene sada na mediteranskom tlu gdje bob raste čim vidi zemlju, samo ga suhog upikneš, pustiš i nakon četiri do pet mjeseci bereš. Mogu se jesti i cijele mahune dok je malo mlađi. Biljka je odlična i za vrt jer tamo gdje raste obogaćuje zemlju s dušikom.
Na moju sreću mali je čovjek baš doživio da je zabavno brati i čistiti bob pa smo bili super tim i uz igru smo brzo obavili posao. Bob smo skuhali i napravili pesto (bob, mljevene pržene suncokretove sjemenke, prehrambeni kvasac, maslinovo ulje, češnjak, peršin, sol i papar). Nekoliko bobića pojeli smo samo kuhanih, bez ičega, ta slatkasta, kremasta divota samo ti se razlije osmijeh po licu.
