Mindful dnevnik

Pisanje kao suputnik koji donosi jasnoću

Zabilježavanje svoje unutarnje atmosfere i internih komentara koristan je korak u osvještavanju uvjerenja iz kojih djelujemo. Vođenje Mindful dnevnika ima par jasnih smjernica, kad ih pratimo znamo što radimo te dnevnik postaje integrirani dio naše svakodnevne meditativne prakse.

Pišući, pogotovo rukom, spuštamo misli u oblik riječi, a emocije u oblik linija, tekstura, skica, ikona i također riječi. S pojmovima se možemo igrati i biti kreativni. Na taj ih način vidimo iz druge perspektive i dajemo im drugu dimenziju. One se iz nejasnog, maglovitog svijeta misli i energija spuštaju u racionalnu sferu. Pritom samoga sebe postavimo u točku u vremenu i prostoru u kojoj znamo gdje smo, a to je već odličan početak. Na primjer znati “ne znam što osjećam” postavlja jasan stav u odnosu na ono što se događa, a to napisati dodatno pojašnjuje polazište.

Namjera mindful dnevnika je razjasniti si što osjećamo, zauzeti zdrav odnos s time i imati jasnu sliku gdje smo i kuda idemo na našem meditativnom, duhovnom putu.

Dok pišemo s tom namjerom vodimo se za koracima Budinog osmerokrakog puta.
– Ispravan govor: pišem riječi kojima ne povrjeđujem sebe ili drugoga. Riječi koje su istinite, konstruktivne, nude riješenja, a ne osudu i imaju plemeniti cilj.
– Ispravna namjera, misao: pišem iz misli ljubavi, suosjećanja i odricanja.
– Ispravan napor: ulažem napor da si ne dozvolim opisivanje događaja iz nezdravih stanja kao na primjer iz averzije jer time samo rastem u svojoj mržnji, ulažem napor da stvorim i zadržim zdrava stanja i otpustim averziju.
– Ispravan Mindfulness, svjesnost: obraćam pažnju na sadašnji trenutak i na to kako se osjećam, neosuđujuće.
– Ispravna koncentracija: Tijekom pisanja održavam mentalni fokus i usredotočenost na to što radim, pisanje postaje meditacija.
– Ispravan pogled: Vidim pravu prirodu stvarnosti: razumijem prolaznost, nezadovoljstvo i neosobnost iskustava u svemu što kontempliram pišući dnevnik.

Pročitaj te korake kao zavjet da ćeš svoj Mindful dnevnik voditi na taj način.

Smjernice za pisanje Mindful dnevnika

Provesti ću smjernice za pisanje Mindful dnevnika kroz primjer osjećaja srama. Sram nastaje kad odgajatalj kaže djetetu “glup si što to radiš” umjesto “glupo je to što radiš”. Možda je dijete istraživalo situaciju ili je pokušavalo riješiti na svoj način, no na to se ponašanje odgovorilo tako da mu se umanji vrijednost, umjesto da se ukaže na ono što radi krivo. Odgajatelj prenese i osjećaj odbojnosti, kojeg dijete uzima kao svoju osobnost, osjeća se neuspjeh i gubi samopouzdanje.

1. OSVIJESTIM
Prvi korak svake meditacije pa tako i vođenja Mindful dnevnika je prepoznati. Osvijestila sam sram u obliku misli kao što su “nisam dovoljno dobra, sigurno neću uspjeti, ne zaslužujem…” i sram u obliku osjećaja u tijelu kao stisku, nervozu, tugu. Sada mogu uzeti bilježnicu, napisati što osjećam i probati što jasnije nabrojati koje misli su se javile, kakvi osjećaji su u tijelu i kakve su emocije.

2. RAZJASNIM SI UZROKE OSJEĆAJA
“Često ne pamtimo sve što nam je netko rekao, ali pamtimo kako smo se osjećali.”* Opišem trenutak i osjećaj u konkretnom odnosu kada sam osjetila sram, time si pomažem demistificirati emociju. To je refleksija o uzroku i posljedici i nastojanje da si osvjetlimo okidač. Pozvani smo opisati više primjera kada smo osjetili istu emociju i prepoznati što joj je bio uzrok.

3. PROŽIVIM PONOVNO
“Pišemo kako bismo okusili život dva puta, u trenutku i retrospektivno.”*
Pišući o svojem osjećaju ponovno ga proživljavam, no ovaj ga put mogu doživjeti manje osobno, kao da gledam iz trećeg lica. Sada više nisam uronjena u situaciju i imam prostor za osjetiti što osjećam. Imam novu priliku za doživjeti situaciju Ispravnim pogledom iz Budinog osmerokrakog puta: primjetiti prolaznost, bol, za koju budim suosjećanje, te ne osobnost iskustva.

4. PROŽIVIM NEOSUĐUJUĆE
Pišući o iskustvu tako da ne osuđujem sebe ili drugoga mogu smanjiti identifikaciju i grč s kojim držim to uvjerenje. Mogu primijetiti da je osoba koja me posramila u tom trenutku bila u averziji i mržnji prema sebi, i da ja nisam napravila ništa krivo. Kada to primijetim lakše ću otpustiti bolno uvjerenje o sebi ali još važnije imat ću suosjećanja za bol u drugome koja je prouzročila posramljivanje.

Pisanjem uvodim apstraktno razmišljanje, svježinu i prostornost.
Sram postaje nešto što sam doživjela, a ne moja osobnost.

4. OSVIJESTIM SI KLJUČNI POJAM I NJEGOVU SUPROTNOST
Kontemplirati od čega bježim – od straha da ponovo doživim sram, poziv je kontemplirati čemu težim – osjećaju uspješnosti i vrijednosti. Već mi je poznato da sram prate strah od neuspjeha, osjećaj manje vrijednosti i slično ali osvijestiti suprotnost znači okrenuti fokus s onoga što je bolno na ono što je korisno, a bilo je prisutno u istoj situaciji. To je ispravan napor iz Budinog osmerokrakog puta. Na primjer mogu pisati o tome da sam imala dobru namjeru da uspijem u nečemu, da sam se trudila, da sam bila autentična u svojem pristupu…

5. OPROSTIM
Oprostiti ne znači priznati da je nečije ponašanje bilo u redu, već znači otpustiti nanesenu povredu iz svojeg srca. Opraštam jer ne želim više nositi teret mržnje i želje za osvetom. U svim koracima dok pišem o sramu lako mogu uočiti kako su tuđa ranjivost i uvjetovanost dovele do tog osjećaja u meni. Kroz sve što sam osvijestila pisanjem, rastem u oprostu prema osobi koja me povrijedila i u suosjećanju do boli koju ona u sebi nosi.

6. POSTAVIM NAMJERU I AFIRMACIJU
Dnevnik zaokružujem s afirmacijom i/ili postavljanjem namjere koja sažima kontemplirano i ostaje odjekivati ostatak dana. Na primjer reći ću si: “Neka osvijestim misli i osjećaje srama i neka im ne povjerujem u trenutku kada mi se pojave”, “Neka imam ljubav za sebe, suosjećanje za malu Tenu koja je bila povrijeđena i onoga tko ju je povrijedio”.

Afirmacija – optimistička autosugestija bit će “Sve što radim je vrijedno”, “Vidim trudi i napor koji ulažem”, ” S veseljem mogu pokazati tko sam i što radim”…

7. ZAHVALNA I PONIZNA
Praksa pisanja u ime oslobađanja budi zahvalnost. Takav osvrt prema sebi daje dodatnu vrijednost i smisao u životu. Zahvalna sam što imam način da se oslobodim tereta i što postoji put koji su mnogi već utabali sa znanjem koje nesebično predaju. Zahvalna sam na praksi, svojem trudu i trudu drugih.

Poniznost je veseli osjećaj pripadnosti nečem većem od mene što poštujem čistim srcem. Ponizna sam jer oplemenjujući kvalitete svojeg unutarnjeg monologa ulažem u dobrobit koja se može odmah primijeniti u mojim odnosima, a gradi sliku humanog čovječanstva.

Dnevnik kao važan dio prakse yoge

Mindful dnevnik ukomponiran je u moj redovni vođeni program online yoge. Kroz mjesečne teme motiviram te da pišeš dnevnik i da se referiraš na ono što radimo i o čemu kontempliramo:
– postavljamo pitanja,
– osvrćemo se na misli, emocije i tjelesne senzacije,
– imamo male izazove za kontemplirati,
– budimo veselje za izražavanjem,
– održavamo kontinuitet mjesečne teme,
– postavljamo namjere i afirmacije…
Mindful dnevnik u sklopu programa online yoge dodatna je motivacija za praksu i, još jednom ponavljam, suputnik koji nam donosi jasnoću o tome gdje smo na svojem duhovnom putu zdravlja tijela i uma. Pridruži mi se…

Inspiracije i reference:

How Writing Rewires the Brain
*The Psychology Behind Writing
Mindful journaling
Noble Eightfold Path
The science of affirmations