Druga polovica travnja, more je hladno ali malom čovjeku to ne smeta. Brčkanje po plićaku je prezanimljivo da bi ga ometale senzacije hladnoće. Plastični brodić se vozi lijevo – desno uz obalu, trpaju se kamenčići u spremnik, proizvode zvukovi motora, interpretira se…
Sjedim, promatram ga, more je mirno, plaža je tiha, sami smo. U daljini se vidi samo duboko plavo, nema ničega do talijanske obale. Takav trenutak. Pomislim si, blago mu što odrasta tu, za mene je to velika vrijednost. Sretna sam da mu to možemo omogućiti.
