Druga polovina aprila. More je hladno, ali malom čovjeku to nimalo ne smeta. Brčkanje po plićaku je previše zanimljivo da bi ga zaustavio osjećaj hladnoće. Plastični brodić vozi lijevo-desno uz obalu, kamenčići se trpaju u spremnik, proizvode se zvukovi motora, tumači se cijela plovidba…
Sjedim i posmatram ga. More je mirno, plaža tiha, sami smo. U daljini se vidi samo duboko plavetnilo, sve do italijanske obale. Baš jedan od onih trenutaka. Pomislim: blago njemu što odrasta ovdje. Za mene to ima veliku vrijednost. Sretna sam što mu možemo pružiti takvo djetinjstvo.
