Brodovi su ribarima ljudi. Ono što čovjek s brodom doživi ne može nikome prepričati. Brod se s ribarom bori s nemirnim morem, moli svetom Nikoli, pluta spokojno u zalazak sunca, strpljivo čeka na vezu, sve po prilici… Biva njegov stabilni oslonac, vjerni suputnik, prostor za proživjeti dane na moru. U očima ribara vidi se ljubav za brod i more koji ga hrane.
Kad ribara više nema brod postane zanemaren, zapušten i dolazi mu kraj. Nagrizao ga je zub vremena i s njime se treba oprostiti. U ovim se krajevima tema prolaznosti na brodovima i čamcima često može jako dobro vidjeti. Tu i tamo leži pokoji brod koji se više ne može popraviti i neće se nikada vratiti u more. Sunce, more, vjetar i vrijeme stvaraju teksture i nijanse starosti. On čeka taj dan, svoj oganj.
Tradicionalno se drveni brodovi pale, što je dio rituala otpuštanja i opraštnaja.
Ovaj je brod, 94 KŽ, nakon dugog propadanja na plaži Porat stigla njegova vatra.
