Ashtanga yoga

Ashtanga Vinyasa Yoga je dinamični stil yoge koji se zasniva na usklađivanju daha s nizom položaja i pokreta kroz specifičan slijed. Ashtanga yogu razvio je poznati učitelj Sri K. Pattabhi Jois koji je ovaj sustav yoge prenio modernom svijetu. Disanje i kretanje u kontinuiranom izvođenju položaja intenzivno zagrijavaju tijelo što potiče cirkulaciju, probavu, čisti krv, povećava kapacitet pluća…

Znojenje pospješuje detoksifikaciju organizma i ako se metoda ustrajno slijedi tijelo postaje snažno i zdravo. 

Položaji tijela – asane i aktivacija izoliranih mišićnih skupina – bandhe zajedno s izmijenjenim dužim dahom sa šumom u grlu – ujjayi disanjem te smjerom fokusa – drishti povezuju se istovremeno. Asane čiste, jačaju i daju fleksibilnost tijelu, a bandhe usmjeravaju snagu i energiju. Pravilno disanje s jednakim omjerom pri udahu i izdahu uravnotežuje živčani sustav. Smjer fokusa razvija koncentraciju i umiruje um. Ta tri aspekta zajedno zovu se Trishtana kojom ujedinjujemo namjeru uma s kontrolom tijela, a usavršava se redovnom praksom. Ashtanga yoga se tradicionalno prakticira u takozvanim Ashtanga Mysore satima koji nisu vođeni, učitelj je prisutan, daje osobne upute, asane i asistencije. Ideja je da svi praktičari rade zajedno ali svatko svoj dio serije ili količinu asana koju prolazi. Učitelj bi trebao motivirati polaznike da napreduju i približiti im načine da “rade ne nekom položaju” obzirom da je pravilo da se ne može dalje u slijedu ako se ne savlada prethodni položaj. Time se u učitelja i u praksu uzima potpuno povjerenje.

Postoji nekoliko serija ove prakse yoge. Primarna serija radi na pročišćavanju cijelog tijela, druga serija radi na pročišćavanju živčanog sustava, a preostale četiri napredne serije unaprjeđuju detalje, čine tijelo lakšim, jačim, a um fleksibilnijim.

Neke od tema pogledajte na videima dolje ili potražite više sati Ashtanga yoge na mojem YouTube kanalu.

Moj stav prema Ashtanga yogi

Posebnost Ashtanga yoge je u koreografiji koja se ponavlja i usavršava iz dana u dan (svaka serija Ashtanga yoge je svoj slijed položaja). To nam omogućava da ne razmišljamo o nizu položaja već utonemo u pokrete koji su nam uslijed svakodnevnog ponavljanja već postali meditacija. Značajnost ovog stila su i brojna pravila koja se u tradicionalnom pristupu slijede neupitno.

Ashtanga yoga je tradicionalni stil yoge i za one koji ga mogu uzeti bez pitanja sve je jasno.

Meni to nije uspjelo. Nakon mnogo godina predane prakse, učenja od iskusnijih, prihvaćanja stila takvog kakav je i davanja sebe u potpunosti shvatila sam da prateći ta pravila Ashtange razvijam nezrav stav prema sebi. Praksa razvija određeni “mindset” koji je za mene postao zatvor. Dogodilo mi se da su me uvjetovale misli o tome da “moram” odraditi praksu svaki dan i primjietila sam kako si time dajem vrijednost – ako bi odradila yogu, dobro je, a ako ne bih nije dobro i ostajem nemirna cijeli dan. Trebalo mi je vrijeme da si priznam kako je praksa ipak prenaporna i da se često nakon nje osjećam izmoždeno cijeli dan.

Ashtanaga yoga je postala kao paralelni odnos i oslonac bez kojega skoro nisam ni znala tko sam.

Ponajviše teško mi je padalo to latentno ali prisutno uspoređivanje među praktičarima, nabrajanje postignutih asana te savjeta kako ih doseći. To je sve ljudska psihologija i jasno mi je da ne mora svatko doživjeti praksu na ovaj način ali ja jesam, s vremenom sam shvatila da to ne razvija zdrave navike uma. 

Kod mene se stvar prelomila kada sam počela prakticirati sa stavom davanja a ne uzimanja – to je poruka koja se u Ashtanga yogi ne čuje često, a ključ je za imati zdravi pristup praksi kojoj smo tako predani. Namjera da si pomognemo, uklonimo stres ili održavamo zdravlje je izraz ljubavi za nas i time što pomažemo sebi pomažemo drugima. Zato uložiti trud u praksu i imati pozitivan rezultat nije loše ali postizanje cilja za sebične svrhe je. Razlika između sebičnosti i brige za sebe je upravo u tome – gomilanju. Onaj tko brine za sebe uzima koliko treba i dijeli svoje kapacitete, a sebičnosti nikada nije dosta za sebe no za drugoga nema ništa. 

Tih je desetak godina ipak bilo jako lijepo razdoblje, bogato intenzivnim tjelesnim iskustvima i pomicanjima vlastitih granica. Stvorila sam snagu i stabilnost u dubini tkiva te jako dobru podlogu za zdravlje i vitalnosti. Razdoblje dubokog disanja, otvaranja prsa, širenja granica svojeg tijela, divnih poznanstava i putovanja vezanih uz yogu. 

Nakon svega uzela sam Ashtanga yogu kao podlogu za poduku, jer je set dobro poznatih pravila unutar kojih možemo razraditi neku ciljanu temu.

Sada podučavam naglašavajući da praktičari osjete svoje trenutno stanje, da poštuju ono što je tu i objašnjavam što radimo da dobro razumiju kuda staviti pažnju. Sati koje vodim obično obrađuju neku određenu temu na koju stavimo naglasak i zato imamo dosta drugačiji učinak prakse iz sata u sat. Mogli bi reći da vježbamo Terapijsku Mindful Ashtanga yoga praksu s namjerom da obradimo neki dio tijela ili problem, sve uronjeno u meditaciju.