Snaga pozitivnih misli

Što su afirmacije?

Afirmirati znači potvrditi, priznati ili uzdići nečiju vrijednost, steći ugled ili pozicionirati se, te pozitivno izraziti podršku nekoj ideji ili osobi.
Afirmacije su pozitivne, nadahnjujuće izjave koje si ponavljamo s namjerom da reprogramiramo negativne obrasce razmišljanja te povećamo optimizam, samopouzdanje i poboljšamo mentalno zdravlje. Afirmacije se mogu povezati s vizualizacijom te biti emotivno obojene u jedinstveno stanje u kojem se poistovjećujemo s ciljem kojem težimo.
To su kratke, jasne, pozitivne fraze o sebi koje potenciraju osobnu vrijednost i kapacitet. Afirmiranje je alat za preoblikovati način razmišljanja, suprotstaviti se negativnom samogovoru, izgraditi otpornost i povećati osjećaj smisla u životu.

Afirmacije su dogovor sa samim sobom o tome tko smo i koji nam je identitet. Njima svjesno, s jasnom namjerom kreiramo mišljenje o sebi.

One nas obvezuju na dogovor sa samim sobom o našim kvalitetama te djeluju kao osobni zavjet. Usmjeravaju nas prema vrijednostima koje želimo živjeti i na to kakvi želimo biti. Opisuju pozitivne osobine te samim time odmiču fokus s negativnih uvjerenja. Podsjećaju nas da karakteristike, za koje postavljamo afirmacije, spravimo u djela, da s njima krenemo u akciju.

Zašto afirmirati?

– Povećavaju neuroplastičnost: Ponavljane pozitivne misli pomažu mozgu da formira nove neuronske putove, djeluju kao mentalni trening.
– Smanjuju stres i anksioznost: Pružaju mentalni alat za borbu protiv stresa jer poboljšavaju emocionalnu otpornost (stress resilience). Pomažu u smirivanju uma prekidanjem ciklusa brige, straha i preplavljujućih osjećaja. Optimizam potiče oslobađanje dopamina i serotonina.
– Poboljšavaju samopouzdanje: Redovito iznošenje pozitivnih kvaliteta povećava samopoštovanje i samopouzdanje. Jača se pozitivna slika o sebi, povećava osjećaj vrijednosti i ohrabrenja.
– Pomažu u postizanju ciljeva: Preusmjeravanje fokusa prema željenim ishodima pomaže nam da vizualiziramo uspjeh i ostanemo motivirani, što poboljšava učinkovitost i rezultate.
– Mijenjaju percepciju: Pomažu nam da se usredotočimo na pozitivne aspekte, a ne na negativne scenarije, utječući na to kako tumačimo situacije i reagiramo na izazove.
– Potiču stvaranje boljih navika: Afirmacije mogu potaknuti zdraviji životni stil dizanjem vrijednosti o brizi za sebe i motiviranjem pozitivnih promjena u ponašanju (poput vježbanja ili boljih prehrambenih navika).
– Poboljšavaju odnos sa samim sobom: U tišini svoje intime, ponavljajuća pozitivna stanja stvaraju most u razvoju njegujućeg odnosa sa samim sobom.
To je odnos u kojem gradimo strpljenje prema sebi, suosjećanje za svoju bol i ljubav za svoja stanja.

Kako afirmirati?

– Sadašnje vrijeme: Afirmativne izjave oblikujemo u sadašnjem glagolu.
– Pozitivnost: Usredotočujemo se na ono što želimo njegovati, a ne na ono što želimo eliminirati.
– Personalizacija: Učinimo afirmacije značajne za nas, u njima se odnosimo prema svojim osobnim izazovima i usmjeravamo prema vlastitim ciljevima.
– Dosljednost: Svakodnevna praksa ključna je za promjenu načina razmišljanja, prijedlog je da afirmiramo uzastopno barem 21 dan.
– Jasnoća: Riječi izgovaramo ili mentalno ponavljamo jasno i s punim razumijevanjem.
– Vođenje dnevnika: Svoje afirmacije zapisujemo u Mindful dnevnik kako bi im povećali vrijednost i snagu.
– Jutarnja/večernja rutina: Započinjemo dan s pozitivnim mislima i postavljanjem namjere, a završavamo ga sa zahvalnošću.
– Bilješke: Stavimo si podsjetnike u bilježnicu, na desktop, ogledalo ili hladnjak. Možemo se i snimiti kako izgovaramo afirmacije te ih slušati kada imamo priliku.
– Prepoznavanje negativnosti: Postanimo svjesni postojećih negativnih uvjerenja i nezdravih repetitivnih misli.
– Usredotočenost na područja djelovanja: Odabiremo područja svog života kojima je potrebna dodatna pozornost.
– Usmjerenost na akciju: Koristimo afirmacije kako bi potaknuli aktivne promjene u svom životu.

Mindful afirmiranje

Sve čemu dodajemo prefiks “Mindful” oblačimo u nekoliko svojstava. Kao prvo postavljamo da afirmiranje bude naša praksa, što znači da odlučno vježbamo određene kvalitete. Kao drugo da smo prisutni s onime što radimo, da se samo tome posvećujemo u datom trenutku. Treće svojstvo je da imamo namjeru razvijati pozitivne vrline, one s kojima rastemo prema zdravlju i dobroćudnosti. Četvrto je da smo svjesni prolaznosti svih stanja i da učimo prihvaćati promjene. Te peto, da s praksom ne povećavamo osjećaj važnosti “JA, moje” već da otpuštamo Ego. Navodim nekoliko savjeta kako da afirmacije budu pod kišobranom naše Mindfulness prakse.

– Iz ispravne namjere: Afirmaciju trebamo postaviti iz namjere u kojoj težimo pozitivnom ishodu za sebe i drugoga.
– Očekivanje rezultata: Iako je cilj afirmacije da se ostvari pozitivna promjena, očekivanje te promjene može biti kontraproduktivno jer je u samom očekivanju upisano razočaranje. Ako očekujemo promjenu znači da nismo zadovoljni s onime kakve stvari sada jesu, znači da smo u averziji prema sadašnjem stanju. Djelovati iz averzije povećava mogućnost da ćemo se vrtjeti u krugu nade i razočaranja te da nećemo biti produktivni u realizaciji svojih namjera.
Također ako rezultat, za koji postavljamo afirmacije, ne “stiže”, a mi ga očekujemo, lako padamo u averziju, očaj i ljutnju što opet nije produktivno.

– Uspoređivanje: Uspoređivanje je skliska karakteristika uma jer lako možemo početi gledati oko sebe i primjećivati što drugi imaju ili što nam se čini poželjnim, a mi nemamo. No ono opet vodi u averziju prema našem sadašnjem stanju, smanjuje ljubav za put i vjeru u dubinu osobnog smisla.
– Ne osuđivanje: Još jedan ključ Mindfulness meditacije je doživjeti svoje misli i stanja neosuđujuće, biti neosuđujući promatrač. Na taj način prakticiramo i u praksi ponavljanja pozitivnih misli.
– Afirmacije nisu bijeg: Kada proživljavamo nešto teško trebamo si dozvoliti osjetiti težinu i ono što se kaže “propustiti kroz tijelo”. U protivnom možemo koristiti pozitivne misli kao bijeg iz stvarnosti dok ono što se događa, bez obzira kako izazovno bilo, treba našu pažnju i otvorenost upravo tada. Iako je otvorenost boli neugodna, tijelo se trudi probaviti to iskustvo te iz nje ne bi trebali bježati.
– Afirmacije nisu zamjena za lijek: Za teža emotivna i mentalna stanja ne možemo držati da će snaga pozitivnih misli biti lijek i da nam ne treba druga vrsta pomoći. Afirmacija ne zamjenjuju stručno vodstvo.

I Buddha je afirmirao

Za kraj se referiram na to da su afirmacije opisane u tradicionalnom Budinom učenju i da ih je Buda davao kao praksu svojim sljedbenicima.
– Ispravna namjera ili misao: U Budinom učenju stoji da trebamo njegovati i djelovati samo iz tri seta misli. Misli ljubavi, suosjećanja i odricanja. Mogu li naše afirmacija biti pod okriljem jedna od ta tri seta?

– Ispravni napor: To je trud koji ulažemo da spriječimo i napustimo štetna stanja tijela i uma te trud koji ulažemo da razvijemo i održimo zdrava i korisna stanja tijela i uma. U tom smislu naše usmjeravanje prema pozitivnim stanjima putem prakse afirmacija je ispravan napor ako ih postavljamo iz ispravnih namjera.

– Misli plemenitog bivanja: Drevne Budističke priče navode da je Buda svojim redovnicima dao nizanje sljedova pozitivnih misli kao meditativnu praksu. Misli ljubavi (Metta) ponavljali su kako bi otklonili strah i zlu volju iz svojeg uma. Misli suosjećanja (Karuna) prakticirali su kako bi razvili zdrav odnos prema boli, neugodi i prolaznosti. Misli radosti za tuđi uspjeh, empatije i nesebičnosti (Mudita) recitirali su kako bi smanjili snagu ega zbog kojeg uspoređujemo, kritiziramo i osuđujemo. Te su misli nit vodilja naše prakse afirmiranja.

– Praksa staloženosti: Čim u praksi ponavljanja pozitivnih misli ne očekujemo, ne osuđujemo i ne uspoređujemo se (opisano u prethodnom poglavlju) afirmacije prerastaju u praksu “održavanja stabilnosti uma u promjenjivim uvjetima” (Upekha). Nastojanje je da um održi stabilnost suočen s osam svjetovnih vjetrova: ugoda – bol, dobitak – gubitak, pohvala – pokuda, slava – sramota. Umjesto da se veličamo tijekom uspjeha, a shrvamo tijekom neuspjeha, staloženost nam omogućuje da se suočimo sa svim okolnostima jednako mirno. Buda je sugerirao praktičarima da um zadrže ravnodušnim tijekom valova života jer se time umanjuje povrjeđujuću moć ega. Poziv je da i mi, kreirajući pozitivna stanja uma afirmacijama, zadržavamo staloženost uma. Da ne upadamo u razočaranje ili ushit ovisno o tome kako se razvija ono za što postavljamo afirmaciju.

– Jedina prava afirmacija: Cijeli Budin put je opisan kao odricanje žudnji (Lobha) i averzija (Dosa) te buđenje u viđenu prave prirode stvarnosti (Moha) odnosno otklanjanju iluzija. Iz te prakse odricanja sve averzije (nezadovoljstva) koje nas mogu potaknuti na potrebu za pozitivnim promjenama i žudnje koje možemo imati u želji da se promijenimo su i dalje klackalica između žudni i averzija, što automatski znači da ne vidimo jasno pravu prirodu stvarnosti. Jedina prava želja je težnja za prosvjetljenjem ili drugim riječima za buđenjem u Budinskoj prirodi u nama, onoj koja je slobodna od žudnji i averzija. Možete li si postaviti afirmacije da budu sveobuhvatne kao na primjer: “Neka razvijam Budin um”, “Neka iz dana u dan bolje razumijem um žudnje i averzije te neka smanjujem snagu svoje identifikacije sa svim pojavnostima”?

– Molitva: Postavljanje afirmacija i praksa pozitivnih misli svakako treba biti srčana. Razumom se usmjeravamo kamo ići no srcem palimo pogon za taj smjer. Neka naše prakse afirmacija budu u duhu molitve, neka budu pune ljubavi, poniznosti, vjere i predaje. Tako ćemo biti sigurni da prakticiramo iz ispravnih namjera, smanjujući snagu svojeg ega, a jačajući srčanost koja daje pravi smisao – potrebu zbog kojeg smo uopće i krenuli s praksom afirmacija.