Sve je u stalnom protoku i procesu. To nam priroda jasno pokazuje.
Promatranjem ovih naranči kako rastu svakim danom svjedočim principu prolaznosti. Gradijenti boja od tamno zelene preko žute do žarko narančaste vizualni su aspekt tog zakona prirode. Naravno i veličina plodova, njihov miris i okus neprekidno mijenjaju svojstva. Od gorko kiselih do sočno slatkih, jako aromatičnih nota.
Naranče se kreću po skali od nezrelih do prezrelih, a u jednom segmentu tog spektra mi ih smatramo taman zrelima. Ali to nije stadij u kojem je naranča stala u vremenu, ona je i dalje u procesu svojeg dozrijevanja.
Taj osjećaj prolaznosti teško možemo doživjeti kad kupimo naranču u dućanu – kao gotov proizvod. Na polici se nalazi samo kratko u toj zreloj fazi, prije i poslije nije nam dostupna. Izdvojenu iz konteksta, u trenutku kada je biramo, lako doživimo nepromjenjivom. Naranča je tada narančasta i slatka, to je opis kojim je zamrznuta u našem poimanju. Nismo svjedočili transformaciji kroz sve faze u kojima se iz dana u dan, mjeseca u mjesec drvo naranče trudilo izraziti svoju prirodnu jedinstvenu “narančastastost”. U svakom trenutku tog procesa naranča je bila naranča, od cvijeta do ploda, uronjena u kontekst prirode i vremena.
Kako ovo drvo, samo od vode i sunca zna napraviti naranču, tako posebnu i aromatičnu? To je čarolija.
Drvo naranče ukras je u vrtu. Zelenih listova cijele godine, u proljeće cvjetovi zamamno mirišu, a u jesen se okiti s ovim lopticama, darovima za nas. Najviše od svega ovo drvo njegujemo jer rađa tako sočne plodove, pune soka i okusa. Osim toga volimo se iza njega igrati skrivača i tražiti drugi par očiju kroz grane, gusto lišće i narančaste srećice.
