U bašti, na suhozidnim terasama, imamo tri mala stabla višanja. Za ovih nekoliko godina nisam vidjela da je ijedno naraslo; očito im ta veličina baš odgovara, a možda je jednostavno takva sorta. Pretprošle godine su bogato rodile i nakon branja napravili smo sok. Prošle godine bilo je tek nekoliko bobica, a ove se ponovo pojavilo pravo obilje. Malo smo ih zobale direktno s grana pa odlučili opet praviti sok, da sve potrošimo i sačuvamo.
Izvukli smo prastari sokovnik — koji smo nakon ove akcije ipak morali baciti jer mu je efikasnost bila bolno loša — i krenuli cijediti, višnjicu po višnjicu. Plan je bio nasuti sok u vrećice za led i zamrznuti ga. Isto smo radili prije dvije godine i cijelo ljeto imali divno osvježenje. Samo ubaciš nekoliko kockica ledenog soka od višnje u čašu vode i dobiješ kiselkasto, baš osvježavajuće piće. Taman za ljeto. :)
Nakon cijeđenja i jednog velikog nereda shvatila sam zašto su višnje tako visoko na listi hranjivog voća. Sok koji je kapao posvuda bio je ljepljiv i gust, tamnocrven, kao najgušća zdrava krv. Naravno, svi leteći zujavci — ose, pčele, bumbari, čak i obadi — došli su se počastiti na našoj gozbi. Još jedna potvrda da smo otvorili riznicu zdravlja za sve… :)
Eto, sada znate: imamo svježe cijeđen sok od višnje zamrznut u vrećicama za led. Kada dođete kod nas, možemo vas počastiti originalnim ostrvskim hladnim napitkom.
