Nije nas bilo kod kuće nekoliko dana, a onda smo se vratili i — iznenađenje. Posadili smo četiri sadnice tikvica. Jedna nije preživjela, tri su se primile. Počele su cvjetati, a iz cvjetova su krenule mlade tikvice. Kada smo odlazili, ništa nije izgledalo neobično. Ali kada smo se vratili, činilo se da se sva energija — čitaj: voda — usmjerila u jednu tikvicu koja je potpuno poludjela, u najboljem smislu. :)
Čim smo stigli, ubrali smo je da prestane krasti svu vodu i da se i ostale mogu ravnomjerno razvijati. Tako to ide u prirodi, je l’ da? Ko se izbori za vrh, postavlja pravila i uzima sve, a naš zadatak je pomoći prirodi da se vrati u ravnotežu — priznajem, zato što od nje imamo koristi i želimo da dobro raste. To sada učim kroz život s baštom: kako orezati lozu, voćke i masline, kada saditi, kada brati, kako đubriti i sve ostalo.
To je zakon po kojem priroda brine o prirodi. Lijep krug zahvalnosti.
