Mi ga zovemo veliki maslačak zato što izgleda kao maslačak i leti kao maslačak ali je veći. Nisam si dala truda da istražim koja je to točno biljka ali sigurno je u rodu s “običnim” maslačkom. Uspjela sam napraviti ovu usporedbu veličina, da vas odmah na početku uvedem u priču o diovovskom maslačku i njegovoj posebnosti.
S obzirom na to da je povećan, kao da je zumiran, vide mu se neki nevjerojatni detalji, više nego što ih ima očitih kod običnog maslačka. Svaki “padobran” također je uvećan i vrlo su jasni detalji anatomije cvijeta. Ulazak okom u samu konstrukciju potpuno me oduševio jer se vidi kako je sfera iznutra šuplja, a latice tvore čipku koja daje privid kružnog oblika. Kugle tu zapravo nema, postoji samo puno malih kišobrančića od kojih je svaki savršeno namješten da formira dojam koji vidimo.
Cvijet ima peteljku, ili kako se već zove ovaj dio na koji se spajaju padobrani, jako nalik na maslačkovu, isti princip, čini se.
Naravno, kad Nikola ugleda veliki maslačak nema mu spasa, zgnječi ga, raspuše, rasprsne, učini što got može… Zato mi je trebalo neko vrijeme da nađem primjerak ili dva za dnevnik koji još nisu propuhani. No i oni su netom nakon foto dokumentacije dosljedno raz-maslačkarani.
Inače, čini mi se, da im je ovo sada kraj sezone jer su jako suhi, vlaknasti i smeđi. Možda i bolje da ih odvojimo od stabljike, da im pomognemo pustiti padobrane u vjetar, na slobodu, u nove prilike za druga poglavlja koja čekaju svakog pojedinog letača.
