Svi smo mnogo puta gledali kako zalasci sunca ukrašavaju ljetne večeri: oblaci daju teksturu nebu, nijanse se pojavljuju dok sunce tone, jedrilice se ljuljuškaju na blagim valovima, a pijesak, more i nebo slažu poznatu sliku dana koji se smiruje…
Sunčeve zrake nisko prolaze kroz atmosferu i stvaraju nestvaran spektar. Sve uranja u te tonove, u prijelaz od žarkocrvene do tamnoplave…
S malim odmakom, pogled s Biševa prema ostrvu Svetom Andriji, iza kojeg se topi bakrena kugla, izgleda kao kadar iz filma o dalekim tropskim ostrvima. Šta se sve tajanstveno, opušteno i strasno dešava u ovakvoj atmosferi?
Bili smo samo u prolazu, šetali bez plana i ovjekovječili prizor koji je nama skoro svakodnevan, a kojeg se nikada ne možeš nagledati.
Zalazak sunca ne može se uhvatiti. Ne možemo ga posjedovati. To je trenutak potpune inspiracije i totalnog puštanja.
