Vrijeme je za branje boba. Mi s kontinenta divimo se tim mahunarkama i cijenimo ih kao da su od zlata. Kada mladi bob stigne na Dolac, kupuje se bez razmišljanja. Ovdje su ljudi prilično u fazonu: ma, bob k'o bob. Mnogi ga ne vole, neki ga čak teško vare, a izgleda da nema ni mnogo recepata u kojima je on glavna zvijezda. Možda generalizujem, a možda stvarno najviše cijenimo ono čega nemamo.
I evo mene sada na mediteranskom tlu, gdje bob počne rasti čim ugleda zemlju. Samo zabodeš suho zrno, pustiš ga i nakon četiri-pet mjeseci bereš. Dok je mlad, mogu se jesti i cijele mahune. Biljka je odlična i za baštu jer zemlju u kojoj raste obogaćuje azotom.
Na moju sreću, mali čovjek je otkrio da su branje i čišćenje boba baš dobra zabava, pa smo bili super tim i kroz igru brzo završili posao. Bob smo skuhali i napravili pesto: bob, mljevene pržene sjemenke suncokreta, prehrambeni kvasac, maslinovo ulje, bijeli luk, peršun, so i biber. Nekoliko zrna pojeli smo samo skuhanih, bez ičega. Ta slatkasta, kremasta milina sama ti razvuče osmijeh preko lica.
