Predivno mi je vidjeti kad domaće povrće ispadne ovako neobično obojeno, još jedan dokaz da je priroda pravi umjetnik. Ponekad se igra s geometrijskim oblicima, ponekad linijskim, često se izražava apstraktno no u svakom slučaju ono što napravi je čarobno i jedinstveno.
Jedan primjer su ove naše paprike, žuto-zeleno i žarko crvene, kolorirane naizmjenično pola – pola. Krenule su kao svjetlo zelene i već smo ih mislili brati dok nismo vidjeli da se pojavljuje rumena nota, pa smo pustili, zalijevali, čekali i one su postajale sve crvenije i sve kontrastnije. Po omjeru boja, jesu li ovo zelene ili crvene paprike?
Sada je ipak bilo vrijeme da ih uberemo, susjeda je rekla “poberi ih da ti ne umaraju biljku”, pa smo poslušali. Na stolu imamo hrskave slasne i sočne, maštovito apstraktne paprike iz vrta u kombinaciji s brojnim paradajzićima u istim nijansama… Izgleda da priroda nije oprala kist u međuvremenu dok je stvarala.
