U ovo doba cvjetaju Aloe, naravno kao i većina drugih biljaka u proljeće.
Kako su se cvjetovi sve više rasli i razvijali se na biljci, sve sam manje ravnodušno mogla pokraj njih prolaziti. Ah ta boja, te nijanse!
Svaki put su me zaustavili i provela sam neko vrijeme promatrajući ih očarano. Kao što se vidi iz priloženih slika boja tog cvijeta je okvirno breskvasto narančasta u prelazu od toplije, crvenije narančaste do sivkasto plave na vrhovima iz koje se otvara žuti rub i izviru žućkasti tučci.
Stvar je u tome da se slikama zaista ne može prenijeti ta nijansa u potpunosti, baršunastost teksture koja je podržava, odnos boje cvijeta sa svijetlom, sjenom, nebom i vjetrom. U prirodi boje nisu kao iz tube tempera ili drvenih boja, one su toliko bogatije, čudnovato iskombinirane u odnosima i preljevima da im se zaista punog srca možemo diviti.
