Stvarno je plav.
U našoj bašti raste stara loza stare sorte biševskog plavca. Kao i sve u prirodi, svake godine rodi drugačije. Ove godine ukrasila se ogromnim grozdovima, toliko gusto punim bobica da jedva imaju mjesta jedna pored druge.
Plavac ima bobice blago gorke kore, pune ukusnog soka i s nekoliko sitnih sjemenki. Odnos kore, soka i sjemenki svake godine se malo mijenja. Pravi vinari znaju tačno šta svaki dio donosi ukusu i kvalitetu vina.
Ovogodišnji grozdovi kao da su spremni za samog Dionisa: za njegove bakanalije i orgije, za slavlje života, sočnosti i plodnosti.
Mi ne pravimo vino. Grickamo bobice, cijedimo sok i pravimo sirće. Tako to ide u prirodi: u jednom trenutku imaš previše nekog resursa i moraš ga brzo iskoristiti ili sve propadne. Znaš šta je grožđe? Mala vreća šećera. Ako ga usmjeriš kako treba, fermentisat će; ako ne, istruhnut će.
