{"id":19870,"date":"2023-07-13T13:10:38","date_gmt":"2023-07-13T11:10:38","guid":{"rendered":"https:\/\/tena.yoga\/blog\/intervju-za-portal-da-sam-ja-netko\/"},"modified":"2026-07-11T18:47:26","modified_gmt":"2026-07-11T16:47:26","slug":"intervju-za-portal-da-sam-ja-netko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/blog\/intervju-za-portal-da-sam-ja-netko\/","title":{"rendered":"Intervju za portal Da sam ja netko"},"content":{"rendered":"\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n

Intervjuirala: Iva Mati\u0107<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Draga Tena, kako si? Kako \u0107e izgledati tvoje ljeto 2023., ima\u0161 li planove ili mu se prepu\u0161ta\u0161?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bok Iva, ljeto nam se nekako pri\u0161uljalo, stalno mi je bilo \u201cma jednom kad do\u0111e\u201d a sad evo ga! S njime je stiglo sve u paketu: topline, kupanje, gu\u017eve, komarci, ljetna fjaka\u2026 Ba\u0161 smo se zezali dragi i ja da mi spavamo ljetni san, a ne zimski. Zbog vru\u0107ina smo malo sporiji ali sve ide, uspijevamo raditi oko ku\u0107e, vrta, svoje poslove i biti s malim. Ovo ljeto je posebno po tome \u0161to slavimo prvi ro\u0111endan na\u0161eg sina Nikole, napravit \u0107emo dru\u017eenje za par susjeda i nekoliko \u010dlanova obitelji tu kod nas na Bi\u0161evu.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Kad smo kod ljeta, za koje mo\u017ee\u0161 re\u0107i da je bilo jedno od onih koji se vje\u010dno pamte? Kako je izgledalo? Jesi li \u201eljetoljubiteljica\u201c?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Kad smo kod ljeta, pro\u0161lo ljeto je bilo ne-ljetno i neopisivo jer smo ga proveli u Zagrebu \u010dekaju\u0107i moj porod. Mali se rodio 27.7., nakon \u010dega smo jo\u0161 mjesec dana smo bili u Zagrebu i do\u0161li na Vis tek krajem kolovoza.\u00a0<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Nemam one romanti\u010dne pri\u010de \u201cpostala sam mama i to me izmijenilo\u201d ili \u201cto je najljep\u0161e iskustvo mog \u017eivota\u201d. <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Realno to je bilo sve jako te\u0161ko, snala\u017eenje s malom bebom, bolno tijelo, a ljetne vru\u0107ine i \u201cpusto\u0161\u201d stvorile su posebnu atmosferu. U sje\u0107anju mi je kako smo predve\u010der, kad bi bilo malo svje\u017eije, i\u0161li na hladnu tamnu pivu (i meni mineralnu) u Cinku\u0161 na gornjem gradu s na\u0161im malim crvi\u0107em starim tjedan \u2013 dva, svi su nam se obra\u0107ali i divili kako je maleni. Naravno tako intenzivno iskustvo se pamti, bez obzira u koje godi\u0161nje doba postane\u0161 roditelj. Ina\u010de bolje funkcioniram na ni\u017eim temperaturama ali naravno prepu\u0161tam se svakom prirodnom ciklusu. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n<\/div>\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n

Ti i suprug osposobili ste si \u017eivot na najudaljenijem naseljenom otoku, Bi\u0161evu. Kako je \u017eivjeti na otoku i kako je do\u0161lo do te odluke? Koliko imate sugra\u0111ana odnosno \u201esuoto\u010dana\u201c? Jeste li tamo tijekom cijele godine?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nije postojala jasna odluka za \u017eivot na malom otoku, u kontekstu svega \u0161to se doga\u0111alo to je do\u0161lo prirodno. Za vrijeme korone Stipe je bio tu, radio oko ku\u0107e te slagao suhozide za pristave na koje sadimo masline. Krenuo je s ku\u0107om koju je od nonota naslijedio u stanju \u201czali s kanticom\u201d varijanta vodovoda. On je od te ku\u0107ice napravio \u017eivotni prostor po standardima kao u gradu. Sada imamo kupaonu, teku\u0107u vodu, ve\u0161ma\u0161inu, \u010dak perilicu za su\u0111e\u2026 Voda je iz gustirne (ki\u0161nica), pa smo \u0161tedljivi, a umjesto kanalizacije je septi\u010dka jama. Ho\u0107u re\u0107i do\u0161la sam \u017eivjeti u selo na lijepom otoku u ku\u0107u koja je skroz funkcionalna, a ne u oskudan \u017eivot kakav je bio tu na otoku prije 70 godina. Nije mi bilo te\u0161ko do\u0107i jer mi je uvijek ideal bio \u017eivjeti u manjem gradu i u ku\u0107i s vrtom u odnosu na \u017eivot u stanu u gradu. Da \u0107e to biti ba\u0161 Bi\u0161evo<\/strong> ne bih nikada rekla ali \u017eivot pi\u0161e pri\u010de. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Pogeld na Rt Gatulu<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n
<\/div>\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n

Zanimljivo mi je kako sam neke svoje navike, dok sam \u017eivjela u gradu do\u017eivljavala kao \u201csvoje lo\u0161e navike\u201d a od kada \u017eivim tu vi\u0161e ih nema. Po tim opservacijama potvr\u0111ujem teoriju o tome da na\u0161a biologija, psihologija ali i socijalna okolina jednako utje\u010du na nas (Biopsychosocial model). Jer da, svi imamo navike svojeg tijela, um\/emocije koje nas oblikuju ali je i ovaj aspekt da smo dio cjeline jednako va\u017ean i jako utje\u010de na nas. U Zagrebu je sve u\u017eurbano i ljudi su pod stresom, kud god ide\u0161 oko tebe jure automobili, svatko brine za sebe i ide rije\u0161iti svoj problem. To je i u meni stvaralo jedan nevidljivi sloj nervoze s kojim sam se identificirala i mislila da je taj nemir moj problem. Sada vidim da ga tu nema pa vas samo \u017eelim ohrabriti da se ne identificirate s lo\u0161im mi\u0161ljenjem o sebi, mi ne mo\u017eemo biti izrezani iz okoline kao neki zatvoreni sustav na koji ne utje\u010du sile iz vana. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Okolina i ljudi s kojima smo okru\u017eeni reflektiraju se u nama i mnogo toga \u0161to osjetimo i pomislimo vezano je uz taj socijalni aspekt koji stvaramo svi zajedno.\u00a0<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Ovdje, na primjer, osvje\u0161tavam neke druge na\u010dine socijalnog opho\u0111enja koji mogu biti povrje\u0111uju\u0107i, proizlaze iz dru\u0161tvenih rana te dovode do odre\u0111enog na\u010dina pona\u0161anja. Meni je to lak\u0161e vidjeti i lak\u0161e ne reagirati jer nisam uronjena u taj na\u010din bivanja. Ni to nije osobno, to su generacijski nasljedni sistemi koji se mogu otpustiti tek kad ih osvijestimo i zamijenimo boljim modelima.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Mi smo ribe u moru i tek kad pogledamo iz vana mo\u017eemo vidjeti more i re\u0107i: ovo nisam ja.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Ne\u0107u te pitati kako izgleda tvoj uobi\u010dajeni dan na Bi\u0161evu, nekako sumnjam da je ijedan \u201euobi\u010dajeni\u201c, ali me zanima koji su tvoji dnevni rituali? U \u010demu najvi\u0161e u\u017eiva\u0161 \u017eive\u0107i na otoku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pa dobro ka\u017ee\u0161 nema \u201cuobi\u010dajenog dana\u201d, najvi\u0161e zbog Nikole koji je svaki dan druga\u010diji, nevjerojatno ga je promatrati i diviti se stvaranju ljudskog bi\u0107a. Ina\u010de naravno radim yogu, vodim online yogu, sate yoge na pla\u017ei (sada ljeti), editiram snimke, pi\u0161em i pratim jedan kratki online te\u010daj. Skuham, operem, pospremim, pet put promijenim pelene i evo vrijeme za \u201ci\u0107i na pla\u017eu\u201d oko 19 sati i tako dani pro\u0111u brzo. Ostala godi\u0161nja doba vi\u0161e \u0161e\u0107emo po otoku sada je prejako sunce.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Obo\u017eavam ove \u0161ume, ove vizure, pogled na beskraj i morski horizont, vjetar u kro\u0161njama i dubinu ti\u0161ine koja vlada kada priroda utihne\u2026\u00a0<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

S obzirom da sam cura iz grada ne mogu se nadiviti ovoj prirodi i jedinstvenosti svakog zalaska sunca, iako su mi sada skoro svakodnevica. I dalje sam zahvalna i ne uzimam zdravo za gotovo bivanje ovdje. \u017delim i drugima otvoriti vrata da do\u0111u tu, zato organiziram yoga povla\u010denja i pozivam svakoga tko \u017eeli raditi yogu da do\u0111e i popije svoj komadi\u0107 dubokog mira.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n<\/div>\n
\n
\"\"<\/a>
Uvala Porat, otok Bi\u0161evo<\/strong>, foto: Carlo Kova\u010dec<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n

Kako je odgajati dijete tamo, u\u017eiva li i mali Nikola? Nedostaje li ti katkad \u017eivot u gradu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nije me bilo strah do\u0107i tu s malom bebom. On je od po\u010detka skoro stalno vani a \u010dim je mogao samostalno sjediti igra se u vrtu, istra\u017euje, lijepi se po blatu i gura pu\u017eeve u usta (u \u010demu ga sprje\u010davamo) te kako ka\u017ee Stipe \u201cidemo za njim i presa\u0111ujemo\u201d jer mali sve raskopava. Mislim da je tu za njega predivno, a najvi\u0161e zbog toga \u0161to Stipe i ja nismo u stresu i \u017eurbi. Ne moramo nikuda i\u0107i, ne moramo ni\u0161ta hitno obaviti i nabaviti, nego smo tu oko ku\u0107e i u sve uklju\u010dujemo Nikolu. Odemo u Komi\u017eu, Split ili Zagreb po potrebi i to je super jer mali do\u017eivi druge ljude, gu\u017evu, boje i zvukove kojih na otoku nema. Meni za sada ne fali ni\u0161ta od velikog grada. Kad do\u0111emo u Zagreb, podru\u017eimo se s prijateljima, kupimo \u0161to nam treba, pro\u0161e\u0107emo par puta i vratimo se u prirodu. \u010cak se i ne bi puno vi\u0161e dru\u017eili da \u017eivimo u gradu jer svi imaju svoje obaveze i za svaki dogovor treba dosta vremena.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Nikola se igra u vrtu.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Kako je tekao tvoj \u017eivotni put i \u0161to te dovelo do toga da podu\u010dava\u0161 jogu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Yoga je do\u0161la prirodno u moj \u017eivot i u meni probudila znati\u017eelju za govorom tijela. Osje\u0107aji, granice tijela, energija, ekspresija, pu\u0161tanje emocija kroz tijelo, cijeli unutarnji svijet se otvorio kroz redovnu praksu yoge. Za mene nije bilo izbora, sve sam se vi\u0161e educirala te sve vi\u0161e radila u podru\u010dju yoge. I dalje me sve vi\u0161e zanima i sve vi\u0161e fascinira tijelo kao polje svijesti kroz koje \u017eivimo sve za \u0161to znamo.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Na svojem sam primjeru provjerila i potvrdila da su misli i emocije zapravo tjelesne senzacije na koje reagiramo. <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

One nastaju u tijelu kao energija* koju tijelo proizvodi kada odgovara na okolinu na na\u010din koji je nau\u010dilo (ovisno o dosada\u0161njim iskustvima). Iz tog uvida jasnije je da to \u0161to osjetim nisam \u201cja\u201d ve\u0107 to je priroda tijela sama po sebi a \u201cmoja\u201d osobna specifi\u010dnost su iskustva, traume i mi\u0161ljenja koja imam i kojima vjerujem i tu mo\u017eemo napraviti promjenu jer mo\u017eemo prestati vjerovati i reagirati onome \u0161to nam je \u0161tetno, mo\u017eemo \u201cpustiti da pro\u0111e kroz tijelo\u201d. Promjena se treba potaknuti kroz tijelo, samo razmi\u0161ljanje o njoj nije dovoljno. Zato radimo yogu, komunikacijski alat izme\u0111u misli (razuma) i tijela su dah i pokret s punom pa\u017enjom. Nakon prakse se dobro osje\u0107amo, tijelo se razgibalo, istegnulo, otpustilo napetosti, do\u0161lo do daha i potaknulo cirkulaciju, kada se dobro osje\u0107amo u tijelu mi smo sretni.
S vremenom nam postaje sve lak\u0161e promijeniti svoje stanje jer znamo kako si pomo\u0107i, a sve \u0161to trebamo je ve\u0107 tu.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

* Doslovno energija, u vidu kemijskih i hormolnalnih reakcija ili \u017eiv\u010danih impulsa te mi\u0161i\u0107ne energije, a ne u nekom misti\u010dnom smilu.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Mama radi yogu, a Nikola sve ostalo.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n
<\/div>\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n

Ukoliko nekoga bude zanimalo, na koji vam se na\u010din volonteri mogu privremeno pridru\u017eiti u su\u017eivotu na otoku, u \u010demu sve trebate dodatnu ruku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To je dobro pitanje, po potrebi trebamo ba\u0161 nekog ciljano. Zadnje je bio raspisan natje\u010daj za fanzin, tra\u017eili smo nekoga tko bi volio pisati i raditi na malom Bi\u0161evskom magazinu. Voljeli bi napraviti i ilustrirani vodi\u010d po otoku, za to \u0107emo trebati ilustratora\/icu, dizajnera i putopisca. Pozvali smo prijatelja arhitekta da nam da savjet kako urediti dio ku\u0107e i sli\u010dno. Treba naravno i jaka ruka za nositi kamenje za suhozide, pomo\u0107i prebacivati ba\u010dve ili graditi\u2026
U glavnom pravilo je da svatko tko dolazi treba nekako doprinijeti. Volonterski program ostavljamo za ostatak godine jer je ljeti prevru\u0107e za koncentraciju ili fizi\u010dke aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Umjetnost, joga, za\u0161tita i o\u010duvanje okoli\u0161a, kuhanje zdravih i cjelovitih obroka, organiziranje retreat-ova\u2026 Tena, \u017eivi\u0161 moj san. <\/strong>Jesi li u, recimo, pubertetu ikada zami\u0161ljala takav \u017eivot?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Heh hvala. Zna\u0161 da jesam, ali nisam za njime \u017eudjela, uvijek sam znala da je svakodnevni \u017eivot ipak klju\u010d i da nema tog savr\u0161enstva tamo negdje \u2013 kad kona\u010dno rije\u0161im ovaj ili onaj problem. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Tek kad stvarno pristanemo da smo skroz tu sa 100 % svojeg srca i ljubavi za ovo \u0161to je sada ovdje mo\u017eemo biti sretni, tako i dalje nastojim \u017eivjeti. <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Za to nam ne treba pusti otok i savr\u0161eni uvjeti, detox, yoga ili ne znam \u0161to drugo umi\u0161ljamo da \u0107e nas \u201cspasiti\u201d. To je odluka \u2013 ili sam tu i pristajem, volim sve tako kakvo je ili nikada ne\u0107u sti\u0107i u sada i ovdje. To je ona metafora: zatvor je svako mjesto (emocionalno i prostorno) u kojem ne \u017eelimo biti. Zato mi sami sebi stvaramo zatvor svaki put kad ne \u017eelimo biti tu gdje jesmo. Eto krenimo od toga da ne povjerujemo mislima da je tamo negdje bolje i kad bi bili tamo da bi bili kona\u010dno sretni ve\u0107 se opustimo s ovime \u0161to je tu, ovi problemi, ovi ljudi \u2013 ovi osje\u0107aji. Onda naravno napravimo \u0161to mo\u017eemo da budemo socijalno aktivni i djelujemo no opet iz tog stava da smo pristali na sada\u0161nje stanje, a ne iz averzije.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Molim te, mo\u017ee\u0161 li podijeliti s nama ideju za ljetni doru\u010dak, ru\u010dak i ve\u010deru?<\/strong> \u0160to sve raste u tvom vrtu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Priroda je savr\u0161ena samo ju treba pratiti. Sada nam nudi povr\u0107e koje mi odmah razbistri i ohladi glavu, krastavci, tikvice, paradajz\u2026 To ba\u0161 godi u ljetnim danima. Bogate salate pa\u0161u za doru\u010dak, ru\u010dak i ve\u010deru. Bogate zna\u010di da su im dodane mahunarke i fini dresing za salatu, da ih jedem s humusom, a sa strane pope\u010dci od slanutka ili le\u0107e. Malo sira, malo jaja.. Manje kuhamo juhe sada po ljeti i naravno manje pr\u017eimo i pe\u010demo. Vo\u0107e tako\u0111er pa\u0161e u ovo doba ali jako je va\u017eno da ga jedemo u posebnim obrocima. Nedavno smo imali vi\u0161nje, \u0161ljivice i tri male jabuke, a svaki dan mjerkam smokve jer kroz koji tjedan mogle bi biti za gricnuti. Jedva \u010dekam Nikolin prvi kontakt sa so\u010dnom smokvicom.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/figure>\n\n
<\/div>\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n

Pro\u010ditala sam da si prije skoro 20 godina bila nekoliko mjeseci na \u0160ri Lanki u budisti\u010dkom meditacijskom centru. Kakvo je to iskustvo bilo za tebe?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

To je bilo klju\u010dno i transformativno iskustvo koje je usmjerilo moj \u017eivot. Do\u0161la sam tamo kao prazan bezosje\u0107ajan papir, a oti\u0161la inspirirana. Puno sam nau\u010dila upravo zato \u0161to jer sam bila jako ranjena, nenadano sam izgubila majku dvije godine prije tog putovanja i tada sam jo\u0161 uvijek bila u \u0161oku. Radoznalo i spremno sam \u017eeljela nau\u010diti\/osjetiti \u0161to podu\u010davaju ljudi koji su se doimali bezbri\u017eni i u \u010dijoj blizini nisam bila ni najmanje osu\u0111ivana ve\u0107 potpuno prihva\u0107ena (bez obzira na sve \u0161to je meni stajalo kao kamen na srcu). Prirodno je teklo znanje o Budinom nauku koje sam tamo dobila te iskustva, slike i prijateljstva koja sam stekla. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Zbog tog putovanja jo\u0161 uvijek nastojim primijeniti i \u017eivjeti budisti\u010dku filozofiju, jer duboko vjerujem da nema bijega od boli i bolnih iskustava no ima mira s njima.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

\u0160to bi savjetovala nekome tko \u017eeli \u017eivjeti svoj san, a smatra da se taj san doima \u010dudnim okolini u kojoj \u017eivi? Jesi li i ti bila u toj situaciji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, i sada sam u toj situaciji.
Lokalni ljudi ovdje ne razumiju potrebu za yogom i meditacijom, to im je nejasno i nepoznato, malo me s podsmjehom gledaju.
Pitanje je odli\u010dno jer opet \u0107u se nadovezati na biopsychosocial model<\/em>. Kada se tako osje\u0107amo doga\u0111a se ne\u0161to ne-osobno, a to je kompleks potrebe da podilazimo svojoj okolini kako bi bili prihva\u0107eni \u010dak i pod cijenu da izgubimo svoju autonomnost. Niste sami ako tako osje\u0107ate, to je neki globalni kompleks o kojem i Gabor Mate u zadnje vrijeme pri\u010da na sva vrata \u2013 da \u017ertvujemo svoju autenti\u010dnost zbog straha od tu\u0111eg mi\u0161ljenja i kritike. Trebamo dr\u017eati svoju istinu i izri\u010daj neovisno o tome \u0161to bilo tko misli. Ako netko ima dobronamjerne kritike naravno da \u0107emo ih uva\u017eiti ali ako radimo ne\u0161to \u010dime ne povrje\u0111ujemo sebe ili drugoga nema razloga da se ne damo do kraja, ponosno i odlu\u010dno. Uvijek ima istomi\u0161ljenika, ako nisu u bliskoj sredini s nama su srcu, a u moderno vrijeme i preko interneta koji nam otvara vrata za prona\u0107i sli\u010dna mi\u0161ljenja, poveznice i virtualnu podr\u0161ku. Ponekad je samo va\u017eno znati da i drugi \u017eive vrijednosti koje i mi vrjednujemo te da se na to mo\u017eemo osloniti. To je ona: \u201cBudi svoj; svi ostali su ve\u0107 zauzeti.\u201d (Oscar Wilde).<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Da sam ja Netko\u2026
(\u201epitanje\u201c koje postavim svim intervjuiranima za kraj; kako bi svijet u kojem \u017eivimo izgledao da ga kreira Tena, \u010dega bi bilo vi\u0161e, \u010dega manje, itd.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Netko s velikim \u201cN\u201d tko mo\u017ee utjecati na promjenu u svijetu?
Potrudila bi se da se u osnovne \u0161kole uvede edukacija o samospoznaji kroz bilo koji model koji tom dru\u0161tvu odgovara, na primjer meditaciju i psihologiju. Da svi koji se bave s odgojem djece i mladih tako\u0111er moraju \u201craditi na sebi\u201d jer ne u\u010de samo zemljopis i matematiku ve\u0107 i odno\u0161enje te rje\u0161avanje problema koje mladi onda kopiraju. Mislim da je to mali korak koji bi mogao napraviti veliku promjenu. Da su djeci odgajatelji i edukacijske ustanove uto\u010di\u0161ta za razumijevanje i podr\u0161ku, a ne mjesta od kojih bje\u017ee i gdje se bore. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

U\u010denje, edukacija i znanost trebaju se poticati u mladima i biti im veselje da svaki zainteresirani par o\u010diju zavoli u\u010diti i da se razvija u smjeru gdje ga zanima. <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Svi prirodno te\u017eimo za znanjem, volimo biti uspje\u0161ni, sposobni i produktivni, trebamo to poticati u mladima. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

Hvala za pitanja, nadam se da sam prenijela sliku i emociju \u017eivota na Bi\u0161evu.<\/p>\n\n\n\n

Tena, Stipe i Nikola<\/p>\n\n\n\n

Intervju se nalazi na web stranici dasamjanetko.com<\/a><\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n
\"\"<\/a>
Uvala Salbunara, otok Bi\u0161evo<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ker sem dekle iz mesta, se ne morem na\u010duditi tej naravi in edinstvenosti vsakega son\u010dnega zahoda, \u010deprav so zdaj \u017ee skoraj moj vsakdan. \u0160e vedno sem hvale\u017ena in bivanja tukaj ne jemljem za samoumevno.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12843,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_sitemap_exclude":false,"_sitemap_priority":"","_sitemap_frequency":"","footnotes":""},"categories":[498,497,466],"class_list":["post-19870","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ekologija","category-lifestyle","category-yoga"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19870","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=19870"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19870\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":19979,"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/19870\/revisions\/19979"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12843"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=19870"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tena.yoga\/sl\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=19870"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}