{"id":20665,"date":"2023-07-13T13:10:38","date_gmt":"2023-07-13T11:10:38","guid":{"rendered":"https:\/\/tena.yoga\/blog\/intervju-za-portal-da-sam-ja-netko\/"},"modified":"2026-07-12T10:29:41","modified_gmt":"2026-07-12T08:29:41","slug":"intervju-za-portal-da-sam-ja-neko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/blog\/intervju-za-portal-da-sam-ja-neko\/","title":{"rendered":"Intervju za portal Da sam ja neko"},"content":{"rendered":"\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n

Razgovarala: Iva Mati\u0107<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Draga Tena, kako si? Kako \u0107e izgledati tvoje ljeto 2023. godine, ima\u0161 li planove ili mu se prepu\u0161ta\u0161?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\u0106ao, Iva! Ljeto nam se nekako pri\u0161unjalo. Stalno sam mislila \u201ema, kada jednom do\u0111e\u201d, a sada je ve\u0107 tu. S njim je stigao ceo paket: vru\u0107ina, kupanje, gu\u017eve, komarci i ljetna fjaka. Moj dragi i ja \u0161alimo se da spavamo ljetni, a ne zimski san. Zbog vru\u0107ine smo malo sporiji, ali sve ide: uspijevamo da radimo oko ku\u0107e i vrta, obavljamo svoje poslove i budemo s malim. Ovo ljeto posebno je jer slavimo prvi ro\u0111endan na\u0161eg sina Nikole. Napravi\u0107emo dru\u017eenje za nekoliko suseda i \u010dlanova porodice, ovdje kod nas na Bi\u0161evu.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Kada smo ve\u0107 kod ljeta, za koje mo\u017ee\u0161 da ka\u017ee\u0161 da je bilo jedno od onih koja se zauvek pamte? Kako je izgledalo? Jesi li ljubiteljka ljeta?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Pro\u0161lo ljeto bilo je sasvim neobi\u010dno i neopisivo, jer smo ga proveli u Zagrebu \u010dekaju\u0107i moj poro\u0111aj. Mali se rodio 27. jula, poslije \u010dega smo jo\u0161 mjesec dana ostali u Zagrebu i na Vis stigli tek krajem augusta.\u00a0<\/strong><\/p>\n\n\n\n

\n
\n
\n

Nemam onu romanti\u010dnu pri\u010du: \u201ePostala sam mama i to me je promjenilo\u201d ili \u201eTo je najlep\u0161e iskustvo mog \u017eivota.\u201d <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Iskreno, sve je bilo veoma te\u0161ko: snala\u017eenje s malom bebom, bolno tijelo, ljetna vru\u0107ina i pusto\u0161 stvorili su posebnu atmosferu. Sje\u0107am se kako bismo predve\u010de, kada malo osvje\u017ei, oti\u0161li u Cinku\u0161 na Gornjem gradu na hladno tamno pivo, za mene mineralnu, s na\u0161im malim crvi\u0107em starim sedmicu ili dvije. Svi su nam prilazili i divili se mali\u0161anu. Tako sna\u017eno iskustvo svakako se pamti, bez obzira na godi\u0161nje doba u kojem postane\u0161 roditelj. Ina\u010de bolje funkcioni\u0161em na ni\u017eim temperaturama, ali trudim se da se prepustim svakom prirodnom ciklusu. <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n
<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n

Ti i suprug uredili ste \u017eivot na najudaljenijem naseljenom ostrvu, Bi\u0161evu. Kako je \u017eivjeti na ostrvu i kako ste donijeli tu odluku? Koliko imate sugra\u0111ana, odnosno \u201esuostrvljana\u201d? Jeste li tamo cijele godine?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nije postojala jedna jasna odluka da \u0107emo \u017eivjeti na malom ostrvu; u kontekstu svega \u0161to se doga\u0111alo, do\u0161lo je prirodno. Tokom pandemije Stipe je bio ovdje, radio oko ku\u0107e i gradio suvozide za terase na kojima sada sadimo masline. Po\u010deo je od ku\u0107e koju je naslijedio od dede, u stanju \u201ezalij vodom iz kante\u201d. Od te ku\u0107ice napravio je \u017eivotni prostor s pogodnostima kakve imamo u gradu. Sada imamo kupatilo, teku\u0107u vodu, ma\u0161inu za ve\u0161, \u010dak i ma\u0161inu za sudove. Voda je ki\u0161nica iz cisterne, pa je \u0161tedimo, a umjesto kanalizacije imamo septi\u010dku jamu. \u017delim da ka\u017eem da sam do\u0161la da \u017eivim u selu na prelijepom ostrvu, ali u potpuno funkcionalnoj ku\u0107i, ne u oskudnim uslovima kakvi su ovdje vladali prije sedamdeset godina. Nije mi bilo te\u0161ko da do\u0111em, jer mi je oduvijek bilo bli\u017ee da \u017eivim u manjem mjestu i ku\u0107i s vrtom nego u gradskom stanu. Da \u0107e to biti ba\u0161 Bi\u0161evo<\/strong> nikada ne bih pretpostavila, ali \u017eivot pi\u0161e pri\u010de. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Pogled na rt Gatulu<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n

Zanimljivo mi je \u0161to sam neke navike, dok sam \u017eivjela u gradu, do\u017eivljavala kao \u201esvoje lo\u0161e navike\u201d, a otkako \u017eivim ovdje vi\u0161e ih nema. To mi potvr\u0111uje koliko na nas zajedno utje\u010du biologija, psihologija i dru\u0161tveno okru\u017eenje, \u0161to opisuje biopsihosocijalni model. Svi imamo tjelesne navike, misli i emocije koje nas oblikuju, ali je jednako va\u017eno i to \u0161to smo dio cjeline. U Zagrebu je sve u\u017eurbano i ljudi su pod stresom. Kuda god krene\u0161, oko tebe jure automobili, svako brine o sebi i poku\u0161ava da rije\u0161i svoj problem. To je i u meni stvaralo nevidljiv sloj nervoze s kojim sam se poistovjetila i mislila da je taj nemir moja li\u010dna mana. Sada vidim da ga ovdje nema. Zato \u017eelim da ohrabrim ljude da se ne poistovje\u0107uju s lo\u0161om slikom o sebi: nismo zatvoren sistem odvojen od sredine i vanjskih utjecaja. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Okru\u017eenje i ljudi oko nas odra\u017eavaju se u nama. Mnogo toga \u0161to osjetimo i pomislimo povezano je s dru\u0161tvenim prostorom koji svi zajedno stvaramo.\u00a0<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Ovdje, na primjer, primje\u0107ujem neke druge oblike dru\u0161tvenog pona\u0161anja koji mogu da povrede, a izrastaju iz zajedni\u010dkih rana i stvaraju odre\u0111ene obrasce. Lak\u0161e ih vidim i lak\u0161e ne reagujem na njih jer nisam odrasla u tom na\u010dinu \u017eivota. Ni to nije li\u010dno: to su generacijski nasle\u0111eni sistemi koji mogu da po\u010dnu da se mijenjaju tek kada ih osvijestimo i zamijenimo boljim modelima.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Mi smo poput riba u moru; tek kada pogledamo spolja, mo\u017eemo da vidimo more i ka\u017eemo: ovo nisam samo ja.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Ne\u0107u te pitati kako izgleda tvoj uobi\u010dajeni dan na Bi\u0161evu, jer sumnjam da je ijedan uobi\u010dajen. Ali koji su tvoji dnevni rituali? U \u010demu najvi\u0161e u\u017eiva\u0161 \u017eive\u0107i na ostrvu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dobro ka\u017ee\u0161, nema uobi\u010dajenog dana, najvi\u0161e zbog Nikole, koji je svakog dana druga\u010diji. Nevjerovatno je posmatrati ga i diviti se razvoju ljudskog bi\u0107a. Naravno, radim jogu, vodim online jogu i ljetne \u010dasove na pla\u017ei, montiram snimke, pi\u0161em i pratim jedan kratak online kurs. Skuham, operem, pospremim, pet puta promjenim pelene i ve\u0107 je oko 19 \u010dasova, vrijeme da idemo na pla\u017eu. Tako dani brzo prolaze. U drugim godi\u0161njim dobima vi\u0161e \u0161etamo po ostrvu; sada je sunce prejako.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Obo\u017eavam ove \u0161umije i prizore, pogled u beskraj i morski horizont, vetar u kro\u0161njama i dubinu ti\u0161ine kada priroda utihne\u2026\u00a0<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Kao devojka iz grada, ne mogu da se nagledam ove prirode i jedinstvenosti svakog zalaska sunca, iako su mi sada gotovo svakodnevni. I dalje sam zahvalna i \u017eivot ovdje ne uzimam zdravo za gotovo. \u017delim da i drugima otvorim vrata da do\u0111u, zato organizujem joga povla\u010denja i pozivam svakoga ko \u017eeli da vje\u017eba jogu da do\u0111e i popije svoj gutljaj dubokog mira.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n<\/div>\n\n\n
\n
\"\"<\/a>
Uvala Porat, ostrvo Bi\u0161evo<\/strong>, fotografija: Karlo Kova\u010dec<\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n

Kako je odgajati dijete tamo, u\u017eiva li i mali Nikola? Nedostaje li ti ponekad \u017eivot u gradu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Nisam se pla\u0161ila da do\u0111em ovdje s malom bebom. Od po\u010detka je gotovo stalno napolju, a \u010dim je mogao samostalno da sjedi, po\u010deo je da se igra u vrtu, istra\u017euje, valja po blatu i gura pu\u017eeve u usta, u \u010demu ga naravno sprje\u010davamo. Stipe ka\u017ee da \u201eidemo za njim i presa\u0111ujemo\u201d, jer mali sve raskopava. Mislim da mu je ovdje divno, najvi\u0161e zato \u0161to Stipe i ja nismo u stalnom stresu i \u017eurbi. Ne moramo nikud da idemo niti hitno ne\u0161to da obavimo; tu smo oko ku\u0107e i u sve uklju\u010dujemo Nikolu. Po potrebi odemo u Komi\u017eu, Split ili Zagreb, \u0161to je dobro jer do\u017eivi druge ljude, gu\u017evu, boje i zvukove kojih na ostrvu nema. Meni za sada ni\u0161ta iz velikog grada ne nedostaje. Kada stignemo u Zagreb, vidimo se s prijateljima, kupimo \u0161ta nam treba, pro\u0161etamo i vratimo se u prirodu. Vjerovatno se ne bismo mnogo \u010de\u0161\u0107e dru\u017eili ni da \u017eivimo u gradu, jer svi imaju svoje obaveze i za svaki dogovor treba vremena.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Nikola se igra u vrtu.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Kako je tekao tvoj \u017eivotni put i \u0161ta te je dovelo do podu\u010davanja joge?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Joga je prirodno u\u0161la u moj \u017eivot i probudila radoznalost prema govoru tijela. Osje\u0107anja, granice tijela, energija, izra\u017eavanje i propu\u0161tanje emocija kroz tijelo: \u010ditav unutra\u0161nji svijet otvorio mi se redovnom praksom. Za mene nije bilo izbora; sve vi\u0161e sam se obrazovala i sve vi\u0161e radila u oblasti joge. I danas me tijelo sve vi\u0161e zanima i fascinira kao polje svijesti kroz koje do\u017eivljavamo sve \u0161to poznajemo.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Na vlastitom primjeru osjetila sam koliko su misli i emocije povezane s tjelesnim senzacijama i kako na njih reagujemo. <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Emocije se u tijelu pokazuju kao energija*, odnosno kao reakcija organizma na okolinu u skladu s prethodnim iskustvima. Taj uvid poma\u017ee mi da vidim kako ono \u0161to trenutno osje\u0107am nije cijelo moje \u201eja\u201d, ve\u0107 prolazna tjelesna i psihi\u010dka reakcija. Moju li\u010dnu pri\u010du oblikuju iskustva, traume i uvjerenja, a tu ponekad mo\u017eemo da napravimo promjenu: da ne povjerujemo svakoj \u0161tetnoj misli i dozvolimo reakciji da pro\u0111e. Promjena se \u010desto lak\u0161e pokre\u0107e kada uklju\u010dimo i tijelo; samo razmi\u0161ljanje nije uvijek dovoljno. U jogi su dah i pokret s punom pa\u017enjom most izme\u0111u razuma i tijela. Poslije prakse obi\u010dno se osje\u0107amo bolje: tijelo se razgibalo i isteglo, napetost je popustila, dah se produbio i cirkulacija pokrenula. Kada nam je prijatnije u tijelu, lak\u0161e osje\u0107amo i zadovoljstvo.
S vremenom nam postaje lak\u0161e da promjenimo svoje stanje jer znamo kako sebi da pomognemo, a mnogi potrebni alati ve\u0107 su u nama.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

* Energija ovdje zna\u010di hemijske i hormonske reakcije, nervne impulse i mi\u0161i\u0107ni rad, a ne ne\u0161to misti\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n

Mama radi jogu, a Nikola sve ostalo.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n

Ako nekoga zanima, na koji na\u010din volonteri mogu privremeno da vam se pridru\u017ee u \u017eivotu na ostrvu? Gdje vam je potreban dodatni par ruku?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Dobro pitanje. Po potrebi tra\u017eimo osobu za odre\u0111en zadatak. Nedavno smo objavili poziv za fanzin i tra\u017eili nekoga ko bi voleo da pi\u0161e i radi na malom bi\u0161evskom magazinu. \u017deljeli bismo da napravimo i ilustrovani vodi\u010d kroz ostrvo, za \u0161ta \u0107e nam trebati ilustrator ili ilustratorka, dizajner i putopisac. Pozvali smo prijatelja arhitektu da nas posavjetuje kako da uredimo dio ku\u0107e. Potrebna je i fizi\u010dka pomo\u0107 za no\u0161enje kamena za suvozide, premje\u0161tanje buradi ili gradnju.
Glavno pravilo je da svako ko dolazi na neki na\u010din doprinese. Volonterski program ostavljamo za ostatak godine, jer je ljeti prevru\u0107e i za koncentraciju i za te\u017ei fizi\u010dki rad.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Umjetnost, joga, za\u0161tita prirode, priprema zdravih i cjelovitih obroka, organiziranje povla\u010denja\u2026 Tena, \u017eivi\u0161 moj san. <\/strong>Jesi li u pubertetu ikada zami\u0161ljala takav \u017eivot?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Heh, hvala. Zna\u0161 da jesam, ali nisam za njim \u017eudjela. Uvijek sam znala da je svakodnevni \u017eivot klju\u010d i da negdje tamo ne postoji savr\u0161enstvo koje \u0107e po\u010deti kada kona\u010dno rije\u0161im ovaj ili onaj problem. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Tek kada zaista prihvatimo da smo potpuno ovdje, sa sto odsto srca i ljubavi prema onome \u0161to je sada prisutno, mo\u017eemo da budemo sretni. Tako i dalje nastojim da \u017eivim. <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Za to nam nisu potrebni pusto ostrvo i savr\u0161eni uslovi, detoks, joga ili ne\u0161to drugo za \u0161ta umi\u0161ljamo da \u0107e nas \u201espasiti\u201d. To je odluka da budem tu, prihvatim i volim stvarnost takvu kakva jeste, ina\u010de nikada ne\u0107u sti\u0107i u sada\u0161njost. Postoji metafora da je zatvor svako emocionalno ili stvarno mjesto na kojem ne \u017eelimo da budemo. Sami ga stvaramo svaki put kada odbijamo trenutak u kojem jesmo. Po\u010dnimo tako \u0161to ne\u0107emo automatski povjerovati misli da je negdje drugde bolje i da bismo tamo kona\u010dno bili sretni. Poku\u0161ajmo da se opustimo uz ono \u0161to je tu: ove probleme, ljude i osje\u0107anja. Zatim u\u010dinimo ono \u0161to mo\u017eemo, budemo dru\u0161tveno aktivni i djelujemo, ali iz prihvatanja stvarnosti, a ne samo iz odbojnosti prema njoj.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Mo\u017ee\u0161 li da podijeli\u0161 s nama ideju za ljetni doru\u010dak, ru\u010dak i ve\u010deru?<\/strong> \u0160ta sve raste u tvom vrtu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Priroda je savr\u0161ena, samo treba da je pratimo. Sada nam daje povr\u0107e koje osvje\u017eava: krastavce, tikvice i paradajz. To veoma prija tokom ljeta. Bogate salate mogu da budu doru\u010dak, ru\u010dak ili ve\u010dera. \u201eBogate\u201d zna\u010di da im dodam mahunarke i ukusan preliv, poslu\u017eim ih s humusom ili uz pljeskavice od slanutka ili le\u0107e. Ponekad dodamo malo sira ili jaja. Ljeti manje kuhamo \u010dorbe i manje pr\u017eimo i pe\u010demo. Vo\u0107e tako\u0111er prija; meni najvi\u0161e odgovara kao poseban obrok. Nedavno smo imali vi\u0161nje, \u0161ljive i tri male jabuke, a svakog dana posmatram smokve koje \u0107e za koju sedmicu biti zrele. Jedva \u010dekam Nikolin prvi susret sa so\u010dnom smokvom.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n
\n
<\/div>\n\n\n\n
\n

Pro\u010ditala sam da si prije skoro dvadeset godina provela nekoliko mjeseci u budisti\u010dkom meditacijskom centru na \u0160ri Lanki. Kakvo je to iskustvo bilo?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Bilo je to klju\u010dno i preobra\u017eavaju\u0107e iskustvo koje je usmjerilo moj \u017eivot. Stigla sam kao prazan i bezosje\u0107ajan papir, a oti\u0161la nadahnuta. Mnogo sam nau\u010dila upravo zato \u0161to sam bila ranjiva. Dvije godine prije tog putovanja iznenada sam izgubila majku i jo\u0161 sam bila u \u0161oku. Radoznalo i otvoreno \u017eeljela sam da nau\u010dim i osjetim \u0161ta podu\u010davaju ljudi koji su djelovali bezbri\u017eno i u \u010dijem prisustvu nisam bila osu\u0111ivana, ve\u0107 potpuno prihva\u0107ena, bez obzira na kamen koji sam nosila na srcu. Prirodno su se nizali znanje o Budinom u\u010denju, iskustva, slike i prijateljstva koja sam tamo stekla. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

Zbog tog putovanja i danas nastojim da \u017eivim budisti\u010dku filozofiju. Duboko vjerujem da od bola i bolnih iskustava ne mo\u017eemo uvijek da pobjegnemo, ali da mo\u017eemo da prona\u0111emo mir s njima.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

\u0160ta bi savjetovala nekome ko \u017eeli da \u017eivi svoj san, ali okolini taj san djeluje neobi\u010dno? Jesi li i ti bila u takvoj situaciji?<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Da, i sada sam u toj situaciji.
Lokalni ljudi ovdje ne razumiju potrebu za jogom i meditacijom. To im je nepoznato i ponekad me gledaju s podsmehom.
Pitanje je odli\u010dno jer me ponovo vra\u0107a na biopsihosocijalni model<\/em>. Kada se tako osje\u0107amo, de\u0161ava se ne\u0161to \u0161to nije samo li\u010dno: javlja se potreba da se prilagodimo okolini kako bismo bili prihva\u0107eni, \u010dak i po cenu vlastite autonomije. Niste sami ako to osje\u0107ate. Gabor Mate \u010desto govori o tome kako \u017ertvujemo autenti\u010dnost zbog straha od tu\u0111eg mi\u0161ljenja i kritike. Potrebno je da \u010duvamo svoju istinu i na\u010din izra\u017eavanja bez obzira na tu\u0111e mi\u0161ljenje. Dobronamjernu kritiku \u0107emo saslu\u0161ati, ali ako ne povrje\u0111ujemo sebe ni druge, imamo razlog da se ne\u010demu posvetimo potpuno, ponosno i odlu\u010dno. Istomi\u0161ljenici uvijek postoje. Ako nisu u na\u0161oj neposrednoj blizini, danas ih mo\u017eemo prona\u0107i i preko interneta, koji otvara prostor za veze i podr\u0161ku. Ponekad je dovoljno da znamo da i drugi \u017eive vrijednosti koje su nam va\u017ene. Kako glasi poznata misao: \u201eBudi svoj; svi ostali su ve\u0107 zauzeti.\u201d \u2013 Oskar Vajld.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a><\/figure>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n

Da sam ja Neko\u2026
(Pitanje koje svim sagovornicima postavljam na kraju: kako bi izgledao svijet koji stvara Tena, \u010dega bi bilo vi\u0161e, a \u010dega manje?)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Neko s velikim \u201eN\u201d ko mo\u017ee da utje\u010de na promjenu u svijetu?
Potrudila bih se da osnovne \u0161kole uvedu obrazovanje o samospoznaji kroz model koji odgovara tom dru\u0161tvu, na primjer meditaciju i psihologiju. \u017deljela bih i da svi koji se bave odgojem djece i mladih rade na sebi, jer ne podu\u010davaju samo geografiju i matematiku, ve\u0107 svojim primjerom pokazuju kako se odnosimo prema drugima i rje\u0161avamo probleme. Mladi te obrasce kasnije ponavljaju. Mislim da je to mali korak koji bi mogao da donese veliku promjenu: da odgajatelji i obrazovne ustanove djeci budu uto\u010di\u0161te razumijevanja i podr\u0161ke, a ne mjesta iz kojih bje\u017ee i protiv kojih se bore. <\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n
\n

U\u010denje, obrazovanje i nauku treba podsticati me\u0111u mladima i u\u010diniti ih rado\u0161\u0107u, tako da svaki radoznali par o\u010diju zavoli u\u010denje i razvija se u pravcu koji ga zanima. <\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

Svi prirodno te\u017eimo znanju i volimo da budemo uspje\u0161ni, sposobni i produktivni. To treba negovati kod mladih. \u00a0<\/p>\n\n\n\n

Hvala na pitanjima. Nadam se da sam prenijela sliku i osje\u0107anje \u017eivota na Bi\u0161evu.<\/p>\n\n\n\n

Tena, Stipe i Nikola<\/p>\n\n\n\n

Intervju je objavljen na veb-stranici Da sam ja neko to\u010dka kom<\/a><\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
\"\"<\/a>
Uvala Salbunara, ostrvo Bi\u0161evo<\/figcaption><\/figure>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kao devojka iz grada, ne mogu da se nagledam prirode na Bi\u0161evu i jedinstvenosti svakog zalaska sunca, iako su mi sada gotovo svakodnevni. I dalje sam zahvalna i \u017eivot ovdje ne uzimam zdravo za gotovo.<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":12285,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_sitemap_exclude":false,"_sitemap_priority":"","_sitemap_frequency":"","footnotes":""},"categories":[538,530,465],"class_list":["post-20665","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ekologija","category-lifestyle","category-yoga"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/20665","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=20665"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/20665\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":20666,"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/20665\/revisions\/20666"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media\/12285"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=20665"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/tena.yoga\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=20665"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}